U današnjoj emisiji „Stvoreni za Nebo" na radiju 057 ugostili smo fra Antu Kekeza.
Jedna od najpoznatijih Isusovih izreka glasi: „Ako se ne obratite i ne postanete kao djeca, nećete ući u Kraljevstvo Nebesko". Te riječi odrasloj osobi nije lako razumjeti. Isus je dobro znao što je u ljudskom srcu i kakvo je ono. Dječje srce je za Njega bilo izvor radosti, jednostavnosti i posvemašne predanosti, stoga je odlučio odrediti preduvjet za postizanje Kraljevstva Nebeskoga ukazujući na osobine djeteta jer, nema ništa čišće i nevinije, sretnije i blistavije od novog života i dječjeg srca. Ono se rađa od nekoga, siromašno, potpuno dopuštajući drugima da ga bogate i vode. Upravo je to smisao naših života.

Mnogi su mislioci, filozofi, znanstvenici, tragali za smislom svoga života, a nisu ga vidjeli u svojoj blizini. Taj smisao se može otkriti u parku sjedeći kraj dječjeg srca i dopuštajući da nas oblikuje kao što učitelj oblikuje svoga đaka. Tako je malo potrebno da na tren budemo malo manje veliki, a malo više mali. Da vidimo kako se maleni znaju veseliti rođendanima, raznim proslavama i malim stvarima.

Kažu da Bog svakim djetetom obitelji nosi punu košaru darova. Bog nam daje da ga vidimo kroz njihove oči, njihov smijeh. On siromašan dolazi u plaču dojenčeta, u buntu dvogodišnjaka, u pitanjima četverogodišnjaka. Čisto srce je srce od Neba, i trebamo mu dopustiti da nas obogati svojim bogatstvom. Čisto srce ne zna za glumu i skrivanje, ono je neopterećeno nevažnim, ono niti ne primjećuje da mu možda na najdražoj igrački nedostaje jedan dio. Dječje srce je iskreno i neopterećeno obzirom koje za vrijeme nedjeljne mise obiđe pola crkve da bi pružio „mir" svima, dok se njegova majka skriva od neugode istovremeno bivajući sretna što može gledati čisto srce i malog sveca u njegovoj osobi. Dječje srce nas može naučiti da najveća bogatstva nisu od ovoga svijeta. Treba mnogo poniznosti da sami sebi dopustimo učiti od djece. Nije tako niti čudno da je teško otvoriti se Onome koji je na početku došao kao najmanji u oskudnosti da bi nas obogatio sitan, da bi nam pokazao veličinu, toliko važan da bi nas oslobodio nevažnog. Došao je kao Dijete da bi nama odraslima pokazao kakvi trebamo biti. Kroz odnos s djecom Bog nam pokazuje koliko ima strpljenja s nama. Bog je upravo nama dao povjerenje da ih odgojimo, da njegova bića podignemo i osposobimo za život. Kakve li časti i kojeg dostojanstva!