Udrugu koja preuzima poslovanje azila i ljude koji će azil voditi predstavit ćemo uskoro no sada se želimo koncentrirati na Marijanu.
Žena koja je prije 15 godina iz ničega pokrenula ono sto će s vremenom postati zadarski azil, koja se u vremenu i atmosferi u kojoj je malom broju ljudi bilo stalo do životinja borila za njihova prava, koja se svim raspoloživim sredstvima borila da sustavom, politikom, neodgovornim pojedincima (ukratko s vjetrenjačama), koja je često, pogotovo u početku nazivana luđakinjom (što nije daleko od istine jer njena ustrajnost u borbi za pse zaista granici s ludošću) i koja je u konačnici 15 godina svog života provela u blatu i izmetu da bi rješavala problem kojeg je netko drugi stvorio, zaslužuje naše najiskrenije divljenje i poštovanje.
Marijana je 15 godina bila glas onih koji svoj glas nemaju i nije ništa neobično da se nakon 15 godina vikanja (a bilo je vikanja, puno) taj glas malo potroši i bilo bi razumljivo da nakon 15 godina izloženosti pretužnim sudbinama i bitkama koje su nekad na žalost bile i izgubljene osoba kaže “ne mogu više”. Ono sto nas fascinira je da Marijana to nije rekla. Ona je prepoznala polet i energiju koju su donijeli mladi i odmorniji ljudi, ali i vrlo jasno rekla “i dalje sam tu za sve sto vam treba”. Zaista se radujemo budućoj suradnji s volonterkom i donatoricom Marijanom Mustać. Od srca ti hvala na svemu!, istaknuto je u objavi.
Azil na Žmirićima prekrcan je, a radi zahvaljujući volonterima i donacijama. Već godinama građani od lokalne samouprave zahtijevaju sustavno rješenje za zbrinjavanje napuštenih životinja. Trenutno se čeka odluka države na zahtjev Županije za donaciju četiri hektara zemljišta na rubnom području katastarske općine Bokanjac.