U prošlotjednoj emisiji „Stvoreni za Nebo” fra Andrija Bilokapić pričao nam je o vrsnosti žene, a danas smo čuli nešto više o nadolazećem blagdanu Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije.
Iduću subotu, 8. prosinca, slavit ćemo svetkovinu koju nazivamo „Immaculata” – Bezgrešno začeće Blažene Djevice Marije, događaj kada je Marija začeta u utrobi svoje majke. Bogoslužje Crkve tu svetkovinu svečano obilježava. Na taj dan čitamo razgovor između Gospe i anđela Gabrijela iz prvog poglavlja Lukina Evanđelja.
Gabrijel dolazi Djevici i govori joj „Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!” kao Božji glasnik. Na taj način otkriva Marijin identitet nove saveznice Božje, nazivajući je novim imenom, „Milosti puna”, jer je Gospodin s njoj. U izrazu „Zdravo Marijo” otkrivamo otajstvo Božje ljubavi. Ljubav je izabranje – milost (grč. Haris) i vrelo ljubavi što predstavlja Božju naklonost prema čovjeku. Bog se sagiba nad Ženu, sagiba se nad svakoga kao što se majka saginje nad dijete da ga podigne, presvuče, okupa ili nahrani, da ga odgoji. Milost je stvarateljska ljubav, koja je djelatna. Bog želi čovjeka učiniti dionikom svoje božanske biti. To najprije čini na Gospi. No, punina Božje milosti je sam Isus Krist koja je došla nama po Ženi – „od Žene bi rođen”. Da bi bio od Žene rođen, sama žena mora biti obdarena puninom milosti. Od početka je zaštićena od grijeha, ona je novi božanski bljesak Božjeg djelovanja. Milost znači sve ono što je lijepo, zauzeto, dobro, sve ono što dotiče našu dušu. Kada Grk kaže „haris” on zapravo govori „naklonost”, „odanost”.
„Haris”, također, izražava zahvalnost onoga koji je primio milost. Bog daruje svoju milost koju Gospa prima. Božji dar je utjelovljenje: „…i Riječ je tijelom postala, i prebivala među nama…”. To je ključni sadržaj, osoba Isusa Krista – Bog je čovjekom postao. Kada slavimo ovaj blagdan zapravo slavimo „pohod Božje milosti Ženi”, a po Ženi „pohod Božje milosti svakom ljudskom srcu po Isusovu utjelovljenju”. Marija je zahvaćena Duhom, postala je Majka Sina Božjega. Bog tako ulazi u našu ljudsku povijest, a cilj milosti je korjenita promjena čovjeka, novo stvaranje čovjeka.
Marija je od samog začeća otvorena Božjoj milosti. On je izabrao Mariju, nije ona Njega. Bog se dolazi moliti Mariji po anđelu da ga primi kako bi došao na ovu zemlju biti jedan od nas, kako bi nas uzdignuo sebi. Marija je oduvijek ispunjena tom milošću. Premda je ona mogla odbiti, ipak je prihvatila svoju službu. Iako nije bila pošteđena kušnji, njena je vjera stalno pročišćavana. Milost u njoj nije neko stanje, nego zbivanje, protok i suradnja. Unaprijed je živjela blagodat otkupljenja, onoga što će po njenom Sinu biti upućeno svakome od nas. Ova svetkovina nas poziva da se srcem uzdamo u Gospodina. Da shvatimo kako smo milošću i krstom preporođeni. Marija je slika svetosti, slika cijele Crkve, kao i svakog spašenika, jer Bog čezne da nas obdari, da nad svakim kaže „milosti pun/a”.
Pax et bonum!