Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske prihvatio je žalbu zadarskog pjevača Mladena Grdovića koji je tvrdio da nije skrivio nesreću Jaguarom u prosincu 2016. godine, te predmet vratio prvostupanjskom sudu na postupanje.

Grdović je u svojoj obrani porekao počinjenje inkriminiranih prekršaja tvrdnjom da on navedenog dana, upravo zbog toga što se nalazio u alkoholiziranom stanju, nije upravljao svojim osobnim automobilom, već da se u istom nalazio kao suvozač, a vozilom da je upravljao netko od društva u kojem se nalazio, te da je nakon prometne nesreće vozač napustio vozilo, a on da je ostao na mjestu suvozača.

Vozač i liječnik Zavoda za hitnu medicinu decidirano su izjavili da su dolaskom na mjesto nesreće okrivljenika Mladena Grdovića zatekli na mjestu suvozača, da je bio u alkoholiziranom stanju, pri svijesti, kontaktibilan i pokretan, te da je na čelu i predjelu obrve imao otvorenu ranu i krvi po majici i jakni. Dakle, iz njihovih iskaza ne može se zaključiti da je okrivljenik Mladen Grdović upravljao vozilom. Policajci koji su na mjesto nesreće došli nakon što je okrivljenik odvezen u zadarsku bolnicu, opisujući mjesto nesreće, izjavili su da su s vjetrobranskog stakla vozača i mjesta vozača izuzeli tragove krvi i kose „koja po boji odgovara boji kose Mladena Grdovića" i da se prednja lijeva vrata (vrata vozača) nisu mogla otvoriti.

Na temelju navedenih izjava svjedoka, bez valjanih, pouzdanih dokaza da izuzeti krv i kosa pripadaju okrivljeniku, tj. bez vještačenja izuzetih uzoraka krvi i kose s vjetrobranskog stakla i vještačenja podudarnosti mjesta s kojeg su ti tragovi izuzeti s ozljedama okrivljenika, prvostupanjski sud zaključuje da oni pripadaju okrivljeniku i da je vozilom upravljao okrivljenik Mladen Grdović, uz obrazloženje da je „logično i životno da okrivljenik nakon prometne nesreće s mjesta vozača se prebaci na mjesto suvozača kako bi mogao izaći iz vozila, obzirom da su vrata vozača bila blokirana".

Međutim, osuđujuća presuda, smatra Visoki prekršajni sud, ne može se temeljiti na proizvoljnim procjenama suda i mišljenju da su odlučne činjenice na kojima se temelji odluka o krivnji „životne i logične". Osuđujuća presuda može se temeljiti samo na činjenicama koje su na temelju valjanih dokaza utvrđene s potpunom izvjesnošću, a u konkretnom slučaju, ocjena je ovog Suda, to nije dokazano pa je predmet vraćen prvostupanjskom sudu.