U današnjoj emisiji Stvoreni za Nebo slušali smo kako se možemo istinski obratiti kroz ispovijed riječima pater Zvjezdana Linića.
Kroz prva dva stoljeća kršćanstva kršćani su se borili s progonima i mučenjima te su trebali biti hrabri ostati kršćanima. Bili su prisiljeni prihvatiti poganske običaje budući da je u to vrijeme bila takva državna religija. Ako bi odbili, bili su prozivani izdajicama države – naši mučenici. To su bili oni koji nisu htjeli pred poganski kip božanstva staviti tamjan na žar. Naravno, bilo je i onih koji nisu bili dovoljno hrabri, te su pokleknuli pod pritiskom, dok bi, pak, treći podmitili pisara da ih upiše kao pogane iako su ostali u svojoj religiji. No što bismo mi danas učinili? Danas bi vjerojatno ljudi puno više otpadali kada bi se tražilo žrtvu od njih.
Oni koji su zatajili Isusa na bilo koji način, ponovno su kucali na vrata Crkve tražeći pomoć što je prouzročilo pastoralni problem. Bilo je biskupa koji su mislili da nema takvima spasa zbog spisa u Poslanici Hebrejima: „Zaista, onima koji su jednom prosvijetljeni, i okusili dar nebeski, i postali dionici Duha Svetoga, i okusili Lijepu riječ Božju i snage budućega svijeta, pa otpali, nemoguće je opet se obnoviti na obraćenje kad oni sami ponovno razapinju Sina Božjega i ruglu ga izvrgavaju.”. Imamo sreće što ta struja biskupa nije pobijedila, nego ona koja se zapitala „Što bi Ti Isuse napravio?”. Sjetili su se Isusa koji je praštao i koji ne bi nikoga odbacio. No, nije se tim ljudima odmah opraštalo, nego im se davao „pokornički staž” – ako si bio sposoban Isusu okrenuti leđa, znači da je nešto bilo šuplje u tvojoj inicijaciji, u hodu prema Kristu.
Trebalo je ljude naučiti da im nikada više ne padne na pamet Isusu okrenuti leđa. Pokornički staž je imao svoju disciplinu: post, pokorničku odjeću, klečanje pred Crkvom i molitva, kad-kad čak i bičevanje. Taj proces mogao je trajati par tjedana, mjeseci, ili čak nekoliko godina. To je askeza koju su trebali uvježbati i postati vladari nad svojom voljom. Nakon takvog staža dolazili bi pred biskupe na pomirenje na što bi im biskup dao do znanja da im je i od Boga oprošteno što je predstavljalo za pokajnike svečani čin. Takav način prvog prakticiranja sakramenta ispovijedi naziva se „Antikna pokora”.
Pater Linić nam govori kako bi trebali promijeniti mentalitet u našim ljudskim odnosima. Nisu nam svi podjednako dragi te, ako nam je neka osoba posebno teška, trebamo smoći hrabrosti pomoliti se za nju te će se u našem srcu pojaviti ljubav i moći ćemo normalno komunicirati s tom osobom, poslušati je i možda čak savjetovati. Takvo obraćenje trebamo živjeti svakodnevno.
Ugodnu i blagoslovljenu nedjelju vam želim! Mir i dobro!