Uoči predstojećih blagdana Svih svetih i Dušnog dana, Udruga „Eko-Zadar" donosi nekoliko savjeta kako izbjeći plastično cvijeće i plastične lampione. 

U hrvatskoj tradicijskoj kulturi, Svi sveti i Dušni dan povezani su blagdani i podrazumijevaju odlazak cijele obitelji na groblja, paljenje svijeća i kićenje grobova cvijećem. Tijekom vremena, s pripadajućim ekonomskim, političkim i tehnološkim promjenama, mijenja se način na koji ljudi obilježavaju tradicijske blagdane. Neprestana kupovina i potrošnja koja nam se želi nametnuti kao glavna garancija ekonomskog razvoja te, shodno s time, i razvijeni potrošački mentalitet, unijeli su promjene i u obilježavanje blagdana Svih Svetih i Dušnog dana. 

Prirodno cvijeće, voštane svijeće i lumini, danas su masovno zamijenjeni plastičnim cvijećem i plastičnim lampionima. Gotovo svi marketi, supermarketi pa i razne ulice pune su i prepune plastičnoga cvijeća i lampiona raznih vrsta. Reklamiraju se isti na sve strane i rijetko se postavlja pitanje - Možemo li blagdane obilježiti bez prekomjerne potrošnje i bez plastike koja nas ekološki zadužuju za naredne desetke, pa i stotine godina?

Prvi izvor ideja za odgovor na pitanje „kako?" može biti razgovor sa starijima, onima koji se još sjećaju vremena kada „blagdanske reklame" nisu gnjavile tjednima prije samih blagdana ili vremena kada reklama uopće nije ni bilo. Njihova iskustva mogu nam biti inspiracija za ekološka rješenja i alternative potrošnji. Pa evo, neki primjeri od starijih:

- Cvijeće iz vlastitog vrta ili cvijeće iz polja.
- Voštane svijeće palile bi se na groblje te bi se nosile natrag doma nakon bdjenja. Palile bi se ponovno u idućem trenutku prisjećanja na pokojne.
- Palili bi se lumini, zvani i kao dušice, šterike, šuferini itd. tako da bi se u čašu s vodom ulilo ulje na koje bi se postavio i zapalio lumin.

Na tržištu je izbor ekološki prihvatljivih svijeća ograničen. Najučestalije svijeće za groblje su parafinske svijeće u plastičnom kalupu (lampaši ili lampioni) koje su napravljene od nafte i koje gorenjem ispuštaju štetne tvari u zrak, a što je višestruka šteta za okoliš i ljude. Postoje mnoge studije koje dokazuju kancerogena djelovanja parafina, pa bi zaista bilo zanimljivo ispitati stupanj zagađenosti zraka na području groblja nakon što se zapale tisuće i tisuće parafinskih svijeća u plastičnom okviru.

Što se kupovine cvijeća tiče, svakako je bolje kupovati „živo" cvijeće, ali i tada je preporučljivo razmišljati o ekološkom segmentu kao što je mjesto i način uzgoja. Kupnja lokalno uzgojenog cvijeća ili cvijeća koje je uzgojeno što bliže mjestu prodaje je uvijek bolja varijanta jer se tada manje energije troši prilikom distribucije. Isto tako, nije loše imati na umu razne kemikalije kojima se cvijeće tretira. Možda je utoliko najbolja opcija sadnja trajnica u pitare (vaze). Suho cvijeće ili cvijeće izrađeno od ekoloških materijala još su neke od opcija.

Promišljati o (ne)ekološkoj dimenziji blagdana odgovornost je svih nas jer nam jedino usvajanje održivih navika (npr. pomno promišljanje o proizvodima koje kupujemo, odgovorno odvajanje otpada, kompostiranje itd.) mogu biti zalog manje zagađenog okoliša u budućnosti. Utoliko se možemo nadati da će naše navike i zahtjevi čim prije rezultirati time da tržište i lokalni sustavi gospodarenja otpadom preuzmu svoj dio odgovornosti za budućnost okoliša o kojemu ovisimo.