U sporu oko Pašmanskog prilaza uz Put Plovanije, Općinski sud u Zadru donio je presudu u korist Grada Zadra.
Stanar te ulice podnio je 2014. godine tužbu u kojoj navodi da je isključivi vlasnik nekretnine površine 71 m² preko koje, bez ikakvog izvlaštenja i dozvole, napravljena asfaltna cesta. Prema važećem Zakonu o cestama, ona je kao nerazvrstana cesta postala vlasništvo Grada Zadra, a njemu za istu nikad nije isplaćena bilo kakva naknada. Smatra kako mu je asfaltiranjem te ceste povrijeđeno pravo vlasništva te da mu pripada pravo na naknadu. Tužitelj se obratio Gradu radi mirnog rješenja spora, ali bezuspješno.
Grad je u odgovoru na tužbu naveo da joj se protivi u cijelosti ističući, prije svega, prigovor zastare tužiteljevog potraživanja iz razloga što predmetna čestica već više od desetljeća egzistira kao asfaltirana cesta.
U postupku nije sporno da je tužitelj u zemljišnoj knjizi uknjižen kao vlasnik predmetne nekretnine. Također, nesporno je da oduzimanju zemljišta radi izgradnje ceste nije prethodio postupak izvlaštenja te da mu nije plaćena naknada. Međutim, sporna je osnovanost potraživanja i je li tražbina tužitelja zastarjela kao i trenutak od kada treba računati zastaru.
Sud je zbog utvrđivanja okolnosti vremena izgradnje ceste kao svjedoke saslušao voditelja odsjeka za nadzor komunalnih usluga Vladimira Paleku te predstavnika Mjesnog odbora Plovanije Pericu Marunu.
Paleka je izjavio da je ulica Pašmanski prilaz kao i neki njeni prilazi asfaltirana 2004. godine, a prije toga je bila “bijeli” put. Poštivalo se postojeće stanje i asfaltiralo se samo ono što je činilo ulicu i to na zahtjev Mjesnog odbora Bili brig. Nitko od vlasnika gdje se nalazi predmetna cesta nije imao nikakvih vlasničkopravnih prigovora, a da je netko prigovorio tada bi se taj dio puta preskakao. Kada se predmetna cesta asfaltirala, bio je na licu mjesta, ali mu nije poznat tužitelj i ne sjeća se je li ga tada zatekao tada na licu mjesta, naveo je Paleka. Maruna, čija se kuća nalazi preko puta kuće tužitelja, je pak istaknuo da je ulica u vrijeme kada se doselio, 1973. godine, bila “bijeli” put. Koliko se sjeća, nitko nije osporavao da se taj put asfaltira, a ljudima je smetala prašina koja je dolazila od njega.
Kako je među strankama nesporno da je asfalt postavljen 2004. godine, sud je zaključio da je, prema zadanom roku od 5 godina, zahtjev tužitelja za naknadu zastario prije podnošenja predmetne tužbe. Isti je, stoga, odbio kao neosnovan.