Zadarski nadbiskup Želimir Puljić svećenicima mjesne Crkve uputio je pismo naslovljeno „Poziv na molitvu za mir i pravdu kod nas i u svijetu". Njime potiče vjernike Zadarske nadbiskupije na molitvu u teškom trenutku hrvatskog naroda, nakon izrečene presude šestorici Hrvata u Haagu.

- Vijest o presudi hrvatskim generalima iz Bosne i Hercegovine duboko je potresla Hrvate u BiH, kao i žitelje diljem Hrvatske koja je od početka podržavala osnivanje tog međunarodnog sudišta, jer je bila izložena nemilosrdnoj agresiji Jugoslavenske vojske i srpskih paravojnih formacija. No, na tom sudištu događali su se veliki „politički lomovi" jer je ono osnovano da bude „u službi politike". Kao „politička ustanova s određenim ciljevima", kako piše Višnja Starešina u knjizi „Haaška formula", stjecalo se dojam kako se Hrvatsku „Haškim sudom ucjenjivalo" i vršilo pritisak. Razumljivo je onda zašto je pokojni kardinal Franjo Kuharić savjetovao odgovornima u javnom životu neka se ni pred kim „ne klanjaju i ne daju ucjenjivati": ni kreditima, ni obećanjima, ni ulaskom u EU. „Sloboda se ne prodaje ni za kakvo blago", ostavili su nam stari Dubrovčani trajnu opomenu u kamenu" poručuje nadbiskup Puljić.

Zadarski nadbiskup podsjeća kako je na vijest o oslobađajućoj presudi Anti Gotovini i Mladenu Markaču 16. studenog 2012. g. „punim plućima" uskliknuo: „Raduj se, zemljo Hrvatska, jer ovom oslobađajućom presudom završava tvoja dugogodišnja muka u ratu i teškom poratnom vremenu. Ovim činom konačno je završen obrambeni rat u Hrvatskoj".

- No, pritom sam naglasio kako „bitka za istinu, pravdu i slobodu na Haškom tribunalu nije završena". To se, evo, obistinilo ovom presudom šestorici Hrvata iz BiH. Neugodno nas je zatekla presuda koja ne počiva na povijesnim činjenicama, već na političkim motivima i razlozima izjednačavanja krivnje i nedefiniranja razlike između agresora i žrtve. U tom vidu osjećam kako nam je sada potrebno mirno, dostojanstveno i hrabro nastaviti svjedočiti za istinu. Uz to, još jače osobno i zajednički usrdno se Bogu moliti. Kao što smo činili u tijeku rata i agresije na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, kada smo žarko sklapali ruke i čvrsto se držali zajedno. (...) I sada kao vjernici imamo pravo i obvezu moliti se i boriti za pravdu i istinu. Preporučimo stoga u molitve uznike Hrvate u Haagu s njihovim obiteljima. Sjetimo se osobito pokojnoga generala Slobodana Praljka i njegove obitelji. Uključimo u molitve sve ranjene, nestale i ponižene diljem Bosne i Hercegovine i svijeta. Neka Gospodar povijesti i ljudskih sudbina daruje svoju pomoć i utjehu svima koji pate i trpe zbog nepravde te svim progonjenima diljem svijeta udijeli pravi mir srca koji jedino In može darovati" potiče mons. Puljić te preporučuje da se u župama održi molitveni susret za mir i pravdu u Hrvatskoj i u svijetu, služenjem mise, molitvom krunice, klanjanjem ili Službom riječi.

U Pismu nadbiskup podsjeća kako utemeljenim smatra priopćenje Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti da je „presuda Haaškog suda šestorici Hrvata iz BiH nepravedna, nije utemeljena na povijesnim činjenicama i neće pridonijeti pomirenju, te da u ratnim događanjima u BiH s hrvatske strane nije postojao udruženi zločinački pothvat".

- To je znanstveno pokazao i ustavni sudac Mate Arlović knjigom „Hrvatska Zajednica Herceg Bosna" u kojoj dokazuje kako je njezino osnivanje bilo „utemeljeno na člancima Ustava Socijalističke Republike BiH radi obrane svojih mjesta i ognjišta i pružanja otpora srpskom naoružanom agresoru". Arlović uz to razrađuje, pravno dokazuje, otklanja i pobija optužbe da je Republika Hrvatska s vodstvom Hrvata iz BiH bila povezana „u udruženi zločinački poduhvat radi pripajanja dijela BiH Hrvatskoj". Posebice znanstvenim argumentima obara neutemeljenu tezu da su „Milošević i Tuđman dogovorili podjelu Bosne i Hercegovine". Tu tezu, nažalost, još uvijek ponavljaju nositelji velikosrpske politike kao i neki ugledni predstavnici muslimana, Bošnjaka. A nasjedaju joj i neki hrvatski javni djelatnici i novinari koji „imaju problema što se Hrvatska oslobodila". Jer oni je nisu ni željeli ni sanjali, a kamoli se za nju borili i od agresije branili" ističe nadbiskup Puljić u okružnici.