Od 1991. kada je JNA napustila zadarske vojarne do danas u Zadru je u civilne svrhe iskorišteno preko 50 posto slobodnog prostora, što je izvrstan postotak kada se u obzir uzmu iskustva drugih gradova. Ipak, preostali prostor čini veliki potencijal a višegodišnji napori i različite inicijative, poput Centra za mlade u vojarni Stjepana Radića, naišli su na nepremostive prepreke.

Upravo s ciljem osvješćivanja šire zajednice o postojanju velikog neiskorištenog potencijala i razmatranja njegovih mogućih namjena, u Gradskoj knjižnici održat će se ciklus predavanja i tribina, a na prvoj sinoćnjoj svoja iskustva prenijeli su Maja Kireta i Emilija Vlahek iz Društva arhitekata Varaždin, koji osmišljavaju budućnost tamošnje vojarne Optujska. Nives Rogoznica iz Eko-Zadra, voditeljica projekta "Zelena transformacija - građanska participacija" predstavila je različite inicijative koje su postojale uz vojarnu Stjepana Radića, uključujući i ovoljetni KvartArt, dok je Petar Kozina iz DAZ-a iznio rješenja za međuprostore u vojarni nastale u kreativnoj Gradionici.

Varaždinci su pokazali kako su svoju inicijativu uključili u europske projekte i koje su koristi iz toga izvukli. Jedna od težnji je povezati gradove sa sličnim potencijalima, te su osim Zadra ovakvim predavanjima obuhvaćeni Šibenik, Pula i Karlovac. Pokazalo se kako i najbolje razrađeni projekti mogu na kraju naići na neočekivane prepreke - vojarna Optujska, površine 28 hektara vojsci je bila neperspektivna, ali je nakon brojnih provedenih radnji vojska zaključila kako će se tu vratiti, te je civilnoj inicijativi prepušten prostor od 4 hektara.

Nives Kozulić je uime organizatora Društva arhitekata Zadra dala okvir za ovo i buduća predavanja, u kojima će se svaka vojarna zasebno predstaviti.

- Već 1973. godine kod donošenja prvo GUP-a prostori vojarni u Zadru bili su uneseni kao budući prostori za obrazovanje, javne namjene, stanovanje, jer se i tada vjerovalo da će vojska jednoga dana izaći iz grada. Proces je počeo već krajem osamdesetih godina spletom okolnosti, zbog eksplozije u jednoj od tih vojarni, nakon čega su nam prepušteni prostori u kojima su sagrađeni POS-ovi stanovi te trgovački centar nasuprot nekadašnje Konjušnice. Imamo kontinuitet u promišljanju tog prostora i vjerujemo u konačno privođenje namjeni svih onih koji su vojsci besperspektivni, iako varaždinski primjer pokazuje da nikada ne znate kada će vojska zaključiti da bi nešto mogli opet koristiti ili prodati, rekla je Kozulić.

Nives Rogoznica počela se baviti vojarnom Stjepana Radića 2013. godine. Konverzija objekata i međuprostora iz vojne u civilnu svrhu događa se, kaže, vrlo postupno. Nakon odlaska Hrvatske vojske 1994. godine krenulo je "civilno" zauzimanje prostora. U prva dva desetljeća u prostor ulaze institucije, dok treće desetljeće obilježava ulazak nezavisnih kulturnih udruga mladih i stvaranje niskobudžetnih sadržaja poput koncerata. Formalne inicijative redom su propadale, počevši s pokušajem iz 2004. godine da se skinu ograde unutar vojarne, ili da se iskoristi zeleni prostor kojeg je ogradio MUP kako bi jednog dana postalo parkiralište.

- Paradoksalno je da danas u vojarni imamo više ograda nego kada ga je vojska napustila. To svakako nije primjereno urbanom tkivu Zadra, pa su u suradnji s Gradom Zadrom krenuli i neki vrlo uspješni projekti poput KvartArta i Gradionice, kojima smo građanima uspjeli barem skrenuti pozornost na potencijal ovog prostora, rekla je Rogoznica.

Nakon izlaganja Petra Kozine održana je i kraća rasprava u kojoj su sudjelovali pozvani akademik Nikola Bašić, prorektor Josip Faričić kao i pročelnik Upravnog odjela za EU fondove Grada Zadra Šime Erlić.