U današnjoj emisiji „Stvoreni za Nebo” pričamo o svetom Ivanu Pavlu II. i Katarini Kosači.
Sveti Ivan Pavao II. rodio se 18. svibnja 1920. godine u mjestu Wadowice u Poljskoj kao Karol Józef Wojtyła. 264. je nasljednik apostola Petra te bio je papa od 16. listopada 1978. do smrti 2005. godine. Bio je jedan od najmlađih papa novijega doba te je njegov pontifikat među najduljima, također je prvi papa ne-Talijan nakon više stoljeća. Njegova osobna toplina i prirodna karizma snažno su djelovali preko suvremenih elektroničkih medija, šireći njegovu poruku svima. U 26 godina svoga pontifikata, posjetio je 130 država, obišao je zemaljsku kuglu oko 30 puta te posjetio oko 850 gradova. Prvi je papa koji je posjetio gradove Azije, Afrike i Južne Amerike. Zagovarao je pravo svakoga naroda, na svoju državu, samostalnost i suverenost. Tako je i za svog prvog posjeta Hrvatskoj 1994. godine govorio o potrebi oprosta i pomirenja kada se mir činio tako dalekim, šireći nadu u našoj napaćenoj zemlji. Nadalje, promicao je međureligijski dijalog i mir kao i jedinstvo kršćana, što ga čini prvim papom koji je ušao u džamiju i sinagogu. Za vrijeme pontifikata napisao je te izgovorio oko 15.000 raznih govora i dokumenata, imenovao je 231 novog kardinala i zaredio 321 biskupa te proglasio je novih 1338 blaženika i 482 nova svetca. Papa Benedikt XVI. proglasio ga je 2011. blaženim, te odredio 22. listopada kao njegov spomendan-blagdan jer je toga dana Ivan Pavao II. održao prvu sv. misu kao papa, a papa Franjo, samo tri godine kasnije 2014. proglasio ga je svetim.
Katarina Kosača Kotromanić je rođena oko 1424. god. u Blagaju kod Mostara, u zemlji Humskoj, kao kći velikaša Stjepana Vukčića Kosače. Bilo je to iznimno teško vrijeme za tadašnja hrvatska područja u Humskoj zemlji i Bosni. U takvim je okolnostima na vlast u Bosni došao kralj Stjepan Tomaš 1443. god. te je oženio Katarinu, koja je tada imala 22 godine. Dok se muž Stjepan pripremao na obranu od Osmanlija, u srpnju 1461. god., iznenada je umro pod neobičnim okolnostima. Na očevo mjesto došao je Stjepan Tomašević, koji je Katarinu imenovao kraljicom majkom. Međutim, velikaške razmirice jednostavno su oslabile hrvatsko-ugarske snage i takva nesloga je omogućila prodor Turcima u Bosnu te su, u proljeće 1463., Kralja Stjepana Tomaševića ubili u Jajcu, a Katarininih dvoje malodobne djece odveli u ropstvo. Kako je i sama željela konkretnije pridonijeti oslobođenju od Turaka i vratiti svoje dvoje djece, smatrala je da će to moći lakše i organiziranije iz Rima, te je svoj život kraljice-izbjeglice nastavila ondje, gdje ju je sam papa primio s velikim počastima. Osim što je nastojala politički djelovati, sva se dala u pomaganje ljudima i živjela produhovljenim životom franjevačke trećoredice u jednom samostanu. Unatoč njezinim nastojanjima i nastojanjima samoga pape, nikada više neće vidjeti svoju djecu, a Bosna nikada više neće postati kraljevstvo. Umrla je 25. listopada 1478. god., a sahranjena je, prema vlastitoj želji, u bazilici Santa Maria in Aracoeli u Rimu, gdje je često molila povjeravajući Bogu i Djevici Mariji sudbinu svoje djece i ljubljene Bosne.
Pomolimo se: O Sveto Trojstvo, zahvaljujemo Ti što si Crkvi darovalo Papu Ivana Pavla II, te je u njemu zasjala nježnost tvoga očinstva, slava križa Kristova i sjaj Duha Ljubavi. Pouzdajući se sasvim u Tvoje beskrajno milosrđe i u Marijin majčinski zagovor, on nam je pružio živu sliku Isusa Dobroga Pastira i pokazao je da je svetost, kao najviši oblik redovita kršćanskog života, put kojim možemo postići vječno zajedništvo s Tobom. Daj nama, njegovim zagovorom, po Tvojoj volji, milost koju molimo. Amen.
Mir i dobro!