Zadranka Iva Borović ponajbolja je šuterica u hrvatskoj ženskoj košarci, višestruka državna prvakinja, kapetanica Medveščaka, nekadašnja reprezentativka, akademska građanka, pomoćna trenerica mlade reprezentacije koja se nakon dugo vremena vratila u elitni razred europske košarke, a uskoro će biti i – prva žena s doktoratom iz košarke, piše Basketball.hr.
– Sve je počelo kod moje prve trenerice, sadašnje docentice na fakultetu Gordane Ivković. Cijela generacija 88/89 kojoj pripadam je i ostvarila najveći uspjeh u povijesti mlađih kategorija zadarske ženske košarke. U Zadru sam osvojila kadetski naslov, s time da sam se ja ozlijedila tri ili četiri dana prije početka prvenstva pa nisam mogla puno pomoći. Godinu dana nakon toga smo osvojile treće mjesto na juniorskom prvenstvu. Osvojila sam i A2 ligu čime smo ušli u elitni razred hrvatske košarke i odigrala svoju prvu seniorsku sezonu u A1 ligi prije nego sam otišla u Zagreb. U Zagrebu sam prvo igrala za Croatiju gdje sam provela jednu sezonu, zatim u Agramu, a od 2010. sam u Medveščaku – za početak će Iva Borović.
Zadranka. Žena. Doktorica košarke. Uz sve to i aktivna igračica. Jako rijetka i jako zanimljiva kombinacija.
– Željela sam povezati tri područja: aktivno igranje, jedan dio trenerskog aspekta i znanstveni dio kojega mogu implementirati u igračku i trenersku karijeru. Na košarku gledam iz sva tri kuta. Malo ljudi ima takvu šansu kakvu sam ja imala, pa sam ju odlučila iskoristiti – govori Iva Borović.
– Mislim da ću biti prva doktorica košarke. U pravilu se ljudi dotiču svog bazičnog sporta ili kondicijske pripreme u njemu, no do sada nisam upoznala nekoga tko je uzeo temu direktno iz košarke. Iz Zadra je jedino Goga doktorirala na temu vezanoj uz košarku, no ona se više bazirala na prehrambene navike sportašica. Na biologiju i nutricionizam. Tema mog doktorata bit će utjecaj umora na neke kinematičke parametre skok-šuta kod košarkašica. Temu sam odabrala iz razloga što sam šuter. To je polje u kojemu sam relativno dobra, možda i najbolja u Hrvatskoj, makar što se tiče šuta za tri poena. Željela sam saznati u kolikoj je mjeri umor razlog kada promašujem. Radi se o kinematici, kutnoj brzini ubrzanja. To su stvari koje su ljudima apstraktne, ali imaju značajnu ulogu u konačnoj preciznosti – otkriva uskoro doktorica Borović.
Koliko akademska karijera koja se bliži najvišim vrhuncima koji se u znanosti mogu dostići pomaže u aktivnom bavljenju košarke?
– Puno mi pomaže. Akademski dio me naučio dosta toga, pogotovo nakon što smo na fakultetu dobili određenu novu opremu. Prije bi ti trener znao reći: „niska ti je parabola šuta”, no to je bilo samo njegovo mišljenje. Sada to možemo potvrditi i empirijskim podacima. Upravo je to ono što me zainteresiralo i privuklo. Znanstvenost i objektivna slika određenih košarkaških elemenata. Dala sam primjer šuta koji je najveći problem u mlađim kategorijama jer većina djece uopće ne koristi noge nego šutira isključivo iz ruku i iz ramenog pojasa. U toj dobi nemaju dovoljno snage da bi pravilno izveli šut i u startu remete tehniku koju je kasnije teško ispravljati. To su sati i sati rada.
Ivin košarkaši put je, makar u ranim godinama karijere, klasičan za zadarske košarkašice. Dok ne završe srednju školu ostaju u rodnome radu, a potom sele u Zagreb. Neke ostanu, neke se vrate. Hoće i Iva?
– Ovo mi je ravno deseta godina u Zagrebu. Kada sam tek došla u Zagreb mislila sam da to nije za mene. Što ću ja ovdi? Ledeno je. Onda se otvore neke stvari za koje kada sam dolazila nisam ni mislila da ću ih ikada moći obavljati, poput rada na fakultetu i predavanja studentima. No, s vremenom sam vidjela da je to idealno za mene. Moj je život sada vezan za Zagreb. Sve ono što volim imam tamo. Ne znam kakva bi trebala biti ponuda da sve to odbacim. Tamo sam kao doma. U Zadru trenutno ne mogu naći sebe.
Za kraj dva neizbježna pitanja. Reprezentacija i Zadar. Ne nužno tim redoslijedom.
– Naravno da pratim Zadar. Igrale smo prije dvije godine s njim pa sam u šali rekla da sam podigla pehar na krivoj strani. Uvijek mi je drago doći igrati tu. Jedino što mi je žao je što već dosta dugo nisam igrala u Jazinama. Cure danas zaista imaju jako dobre uvjete, uvjete kakve ja nisam imala kada sam igrala. Mi smo trenirale u devet i pol navečer s otvorenim prozorima te se nismo mogle zagrijati do kraja treninga. Mislim da niti jedan drugi grad nema takve uvjete, što se tiče dvorane i infrastrukture.