U današnjoj emisiji Stvoreni za nebo, glavna tema je bila blažena Marija Petković, čiji je spomendan 9. srpnja. Marija Petković, poznata i kao sestra Marija od Propetog Isusa, rodila se u župi Svih Svetih u Blatu, na otoku Korčuli. Njeni roditelji, odgajali su nju, braću i sestre pošteno te ih poučavali u vjeri. Njihova kći Marija pokazivala je sklonost pobožnosti i milosrđu. Uočavala je patnje ljudi, glad i neimaštinu, pa je već u djetinjstvu odlučila štititi siromahe, tu »probranu i ljubljenu braću raspetoga Gospodina«, kako ih je znala oslovljavati. Obitelj je bila bogata, ali nju zemaljska dobra nisu zanimala. S 14 godina obećala se Isusu i s Njim se «vjerila», kako to ona kaže. Kada je imala 19 godina umro joj je otac i tada se brinula o mlađim sestrama blizankama. Uz to je godinama, samoinicijativno okupljala djecu siromašnih obitelji, poučavala ih je vjeronauku i glavnim predmetima pučke škole. Na poticaj je dubrovačkoga biskupa Josipa Marčelića 1919. postavila temelje svoje buduće redovničke zajednice, Kćeri Milosrđa sv. Franje, zamišljene »za odgoj i izobrazbu domaće ženske mladeži«. 4. listopada 1920. utemeljila je družbu Kćeri Milosrđa. 1923. je dovela svoje sestre u Suboticu da bi pomagale u sirotištu "Kolijevka", a u isto vrijeme je skupljala pomoć za ljude iz njenog kraja u potrebi.

U prosincu1956., zajednica je dobila papinsko priznanje i odobrenje konstitucija. Prvi samostan osnovan je u Blatu na Korčuli, a drugi u Subotici. Godine 1936. prva grupa sestara uputila se u Južnu Ameriku, a 1940. s drugom grupom pošla je i Marija i započela svoj rad u Argentini. Zbog rata u Europi provela je u Južnoj Americi dvanaest godina te ondje osnovala brojne redovničke zajednice i samostane. Godine 1952. vratila se u Europu i prenosi u Rim vrhovnu upravu reda i generalnu kuću. Do smrti u Rimu 9. srpnja 1966. poticala svoje sestre da ponašanjem i žrtvom pokazuju kako se i u njima utjelovila Božja ljubav, dobrota i milosrđe. 26. kolovoza 1988. dogodilo se čudo njenim zagovorom te ju je papa Ivan Pavao II. proglasio blaženom 6. lipnja 2003. u Dubrovniku, prilikom trećeg posjeta Hrvatskoj.

U tjednu pred nama također imamo vrlo bitnu svetkovinu za Republiku Hrvatsku, Majku Božju Bistričku, koju katolička crkva u Hrvata slavi 13. srpnja. Kip Majke Božje Bistričke potječe iz 15. stoljeća i bio je u crkvi na Vinskom Vrhu. Zbog opasnosti od Turaka, Gospin kip premješten je u župnu crkvu u Mariji Bistrici, a 1650. zazidan u jedan prozor. Nastojanjem zagrebačkog biskupa Martina Borkovića kip je pronađen 1684. i stavljen na počasno mjesto. Od tada počinju brojna hodočašća. Hrvatski je sabor 1715. darovao glavni oltar na čast Bistričke Gospe, dok je te iste godine Papa Benedikt XIV. podijelio oproste hodočasnicima koji se ispovjede i pričeste. Požar je 1880. oštetio čitavu crkvu osim glavnog oltara s kipom Majke Božje Bistričke koji je ostao posve neoštećen. Arhitekt Hermann Bolle obnovio je i proširio crkvu te izgradio cintor oko svetišta. Papa Pio XI. proglasio je crkvu Majke Božje Bistričke manjom bazilikom. Zagrebački nadbiskup dr. Antun Bauer okrunio je 1935. čudotvorni kip Marije i Malog Isusa zlatnim krunama i proglasio Mariju kraljicom Hrvata. Biskupska konferencija proglasila je 1971. bistričko svetište Nacionalnim prošteništem čitavog hrvatskog naroda. Papa Ivan Pavao II. proglasio je kardinala Alojzija Stepinca blaženim 3. listopada 1998. u Mariji Bistrici, kada je svetište za tu prigodu posebno uređeno i dograđeno. Zagrebački nadbiskup Josip Bozanić otvorio je Karmel Majke Božje Bistričke i bl. Alojzija Stepinca te posvetio samostansku crkvu 12. veljače 2000. godine postavivši je jednim od četiri oprostne crkve.

Budući da očekujemo u idućem tjednu Majku Božju bistričku, pomolimo joj se zajedno:
Majko Božja Bistrička, ti si u svojoj Majčinoj dobroti odabrala u našem Hrvatskom zagorju mjesto koje se po tebi zove Marija Bistrica. Tu se časti tvoj čudotvorni lik. Tu je tvoje svetište u kojem svoju djecu obasipaš svojim milostima. Tu liječiš duhovne i tjelesne rane zemaljskih patnika i ispunjaš želje onih koji se pouzdano k tebi utječu.
Ti poznaješ sve moje duševne i tjelesne potrebe. K tebi kao Božjoj i svojoj Majci, odlučio sam doći, da ti otvorim svoje srce i izrazim svoje želje. Ti me, Isusova i moja Majko, koja u svojoj dobroti nikada nikoga nisi od sebe odbila, milostivo saslušaj i usliši. Amen.

I za kraj podsjećamo na vaše dobro djelo: jučer je u Zadar stigla skupina od 40-tak malih Vukovaraca kojima je Caritas i humanitarna udruga Put organizirala ljetovanje. Ishod je to prosinačke akcije Kupi frite - razveseli dite, u kojoj su sudjelovali građani Zadra, kako bi djeca iz Vukovara ovih dana uživala u morskim radostima.