Bloger Cody McClain Brown u Glasu Hrvatske HRT stranici referirao se u svom blogu na loš doživljaj Zadra jedne američke blogerice koji je negativno odjeknuo u dijelu zadarske javnosti.
Evo šo on o tome misli i piše:
Ponekad zaboravljam da gotovo sav svoj posao uglavnom odrađujem na internetu. Sretan sam jer uspijevam izbjeći prijetnje smrću, trolanje i ostale uvrede koje zagušuju većinu komentatorskih sekcija na world wide webu. To je čudno, s obzirom da nemam osjećaj kako skidam rukavice kada pišem o Hrvatskoj. Dakle, napisao sam da je Split prepun smeća, da su natpisi na zagrebačkom aerodromu nacionalna sramota, da bi Hrvati općenito trebali biti sretniji, kao i da su ovdašnji buritosi koma. Ipak, nije bilo trolanja.
Nedavno, jedna blogerica napisala je negativnu recenziju o Zadru, savjetujući američkim turistima da ga preskoče, a internet je reagirao veoma, veoma negativno (ne linkam na blog baš zato da poštedim sve od novih uvreda). No to me navelo na razmišljanje o opasnostima koje vrebaju blogere u stranoj zemlji, ali i o privilegiranoj poziciji u kojoj sam se našao kao bloger – stranac. Preciznije, pokušao sam dokučiti zašto je ta blogerica zasuta izrazima mržnje, a ja nisam.
Mislim da se to može objasniti nastojanjem da mjesto o kojem pišeš doživiš iz njegove vlastite perspektive. U Hrvatskoj, to znači da si, osim aktualnih događaja, svjestan kulture i povijesti nekog mjesta. Na primjer, ideš li u Zadar očekujući oduševljenje Morskim orguljama, vjerojatno ćeš ostati razočaran. Da, one su cool, ali baš i nemaju puno veze sa zadarskom pričom. Mislim da bi se na prste jedne ruke mogli izbrojati Zadrani koji bi se ovako busali u prsa: Oh, Zadar je ludilo zato što mi imamo Morske orgulje!
Razlog je u tome što A) Morske orgulje imaju tek 12 godina, i B) Zadar je nekoliko tisuća godina stariji od toga. Zadrani nisu odjednom postali ponosni na svoj grad zbog Morskih orgulja. Kao što je slučaj i u mnogim drugim hrvatskim mjestima, ne možete zanemariti lokalnu povijest i očekivati da razumijete stvari. Zadar ima vlastitu vibru, drukčiju od ostalih dalmatinskih gradova, osobito od Splita. To se dijelom može objasniti različitom prošlošću dvaju gradova. Naravno, veoma je teško vjerno opisati gradsku vibru. Dakle, pišući o Zadru, ja bih se radije fokusirao na rimske stupove koji odolijevaju zubu vremena, na gradske zidine, bunare, i naravno, na more.
Kad god napišem nešto negativno o Hrvatskoj, pokušavam to razumjeti iz hrvatske perspektive i jednostavno izraziti frustracije koje mnogi ljudi već osjećaju, samo uz ponešto humora i, znate već, punicu. Kad sam napisao da na splitskim plažama ima masu smeća, lamentirao sam da je to ono što sprječava grad da uistinu bude najlipše misto na svitu. Nešto s čim se, uvjeren sam, puno ljudi slaže.
Pisci, uključujući blogere, trebali bi težiti tome da pišu istinito, čak i kad to podrazumijeva usklađivanje proturječnih istina. Kao kad sam napisao da moja punica djeluje poput dobronamjernog dilera, nastojeći me navući na svoju juhu. Ključ dobrog pisanja je u točnosti, koliko god pisac želio da njegov prikaz bude komičan, budalast ili negativan. Ako pisanje reflektira istinu, ljudi će u njemu uživati. Ili… neće… jer, u konačnici, ovo je internet.
Doktor političkih znanosti, Fulbrightov stipendist Cody McClain Brown boravio je u Hrvatskoj od 2011. – 2012. Posredovanjem američkog veleposlanstva u Hrvatskoj, održao je nekoliko predavanja o američkim izborima 2012. godine u Zadru i Zagrebu. Sveučilišni profesor na Sveučilištu u Kansasu, na Državnom sveučilištu u Oklahomi, a od 2006. do 2008. godine predavao je engleski na Sveučilištu Fatih u Istanbulu. Učio je arapski jezik u Kairu 2006. godine zahvaljujući stipendiji Ministarstva vanjskih poslova SAD-a. Trenutačno, Cody predaje na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu i na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu. Autor je bloga Zablogreb i bloga Love Croatia.