ZADAR - Diplomirana ekonomistica Marjana Šešelja Botić nije od jučer u javnom prostoru Zadra. Ona je prva glasnogovornica Sveučilišta, koja je to doista bila i koja će ostati zapamćena po uspješnoj „borbi" s tadašnjom glasnogovornicom gradske uprave, Iris Bajlo za dobivanje zgrade Rektorata (koji su neki htjeli pretvoriti u restoran). Danas je majka dviju curica, odjelna tajnica na Sveučilištu, magistrica pomorskog prava, radi na doktoratu. Iza nje je mandat županijske vijećnice nakon što se prvi put pojavila na lokalnim izborima s liste Akcije mladih, dok na ove izbore ide kao kandidat za gradonačelnicu Zadra koju je istaknula AM i Nezavisnih.

Vaš prvi angažman bio je civilne prirode, u udruzi Otočni sabor?

Postojao je interes da se nešto promijeni u društvu. U udrugama sam počela rano djelovati s idejom da se može djelovati, ali udruga bez jačeg impulsa ili političku poziciju slabo može utjecati na društvena kretanja. U Otočnom saboru od samog početka, dok se udruga nije uspavala. Denis Barić je jako puno napravio preko udruge za interes otočana. Ja sam i dalje aktivna, kao član u Vijeću Otočnog sabora.

Što ili tko Vas je potaknulo na politički angažman?

Moj početak političke aktivnosti je vezan za pok. don Ivana Grubišića koji je došao kod nas doma kako bi dogovorio recenziju za knjigu moje mame. Zanimalo me kako djeluje taj čovjek - svećenik i političar s kojim sam te večeri otišla na dogovor za prošle lokalne izbore s jednom skupinom ljudi. Među njima je bio i Marko Pupić Bakrač. Svidjelo mi se kako razmišljaju. To je bilo skromno prema sebi a s velikim ciljevima prema zajednici. Ostala sam u kontaktu s don Grubišićem koji je poslije dao podršku kandidatu jedne velike partije. Pokušala sam ga odgovoriti ali bezuspješno i ja sam potražila Marka koji mi je rekao kako je našao podršku u Akciji mladih. On tada nije zamjerio don Ivanu što se okrenuo prema SDP-ovom kandidatu. Akcija mladih me je privukla jer su svoj izborni proračun darovali u humanitarne svrhe jednoj ženi u Preko. I tako je to počelo. Izašli smo na izbore i prošli ispod radara.

Što to znači da ste prošli ispod radara?

Da nismo prošli ispod radara velikim partijama, mislim da ne bi postigli takav uspjeh. Mislim da smo ih u ove četiri godine dobrano potresli.

Jest li vi član stranke Akcije mladih, koja je, primjećujem, dobila dodatak Nezavisnih?

Zbog bioloških činjenica mi ne možemo biti članovi Akcije mladih. U razmišljanju kako u procesu promjene imena došli smo do dodataka nezavisni koji će uskoro registrirati. Nismo htjeli mijenjati ime jer je Akcija mladih u Zadru postala prepoznatljiva. Šteta bi bilo to izgubiti, pogotovo što smo doveli do aktiviranja mladih ljudi u Sukošanu i Petrčanima.

U zadarskoj javnosti stječe se dojam da AM čine samo vas troje (M. Botić. M. Pupić Bakrač i A. Rubeša)?

Stiče se takav dojam jer pokušavano zaštiti ljude koliko je god moguće. U ove četiri godine, na žalost, nije bilo baš ugodno aktivistički se baviti politikom. U Zadru toga do sada nije bilo. Uvijek su gledali osobni interesi koji su se stavljali ispred javnih. Kada se pojavila jedna grupa ljudi koja je djelovala drugačije, našli su se na udaru. Prvo smo bili iznenađenje a onda je krenuo pritisak. S ljudske strane, pošto smo se mi našli u njemu i morali smo se boriti, onda nerado stavljamo druge, želimo ih poštedjeti.

Koji su Vam bili motivi da bez velike podrške i stranačke baze svoj politički angažman usmjerite na borbu za zajednicu, ali i sudjelovanje u nacionalnim akcijama kao što je protivljenje bušenja Jadrana?

Dva su bila motiva: kao otočanka vidjela sam da nas misle iseliti, da čiste prostor. Osobno u duši to smatram genocidom. To se može brutalno ali i na suptilan način: skupe karte prijevoza, ne dati ljudima posao, djeci da se sužive s morom, prilike u obrazovanju, droga te zapostavljanje do uništavanja otoka. Drugi impuls je bio kada sam prestala dojiti i davala djetetu mlijeko u kojem su otkrili aqua toksine . Znala sam da je to uvozno mlijeko, a mi smo imali oko Zadra  tri farme krava i Mljekaru. Tada sam rekla sebi da neću pasti bez borbe. Jer sam već počela razmišljati da odem iz Hrvatske.

Od kada ste objavili svoju kandidaturu za gradonačelnicu Zadra, situacija na zadarskoj političkoj sceni lagano buja. Koliko se razlikujete od svih drugih?

Nedovoljno je jaka ta scena u Zadru. Treba ljudima približiti koliko smo svi sami iz ruku ispustili proces odlučivanja. Želimo postići da se to vrati tamo gdje je predviđeno a ne da se odluke donose negdje drugdje dok se na vijeću i županijskoj skupštini samo potvrđuju. U sto posto slučajeve se dignu ruke. Je li oni misle da tako predstavljaju građane? Kako mogu svi sto posto isto razmišljati? Ja sam često u Županijskoj skupštini davala i objašnjenje i vidjela bi da se oni slažu, ali glasuju protiv svoje savjesti.
To nisu predstavnici građana, oni su najobičniji stranački vojnici s čime se oni ponose. A nije ih izabrala stranka nego ljudi.

Što ste s takvim pristupom postigli kao županijska vijećnica?

Ponosna sam na par stvari: što se promijenila jedna klima: od jednog redikuliziranja i olakog odnosa, postala je puno ozbiljnija. Ljudi su počeli razmišljati o tome što rade. Drugi korak bi bio da će ljudi početi sami donositi zaključke i po njima glasovati. Ako nas bude više i drugi će se povesti za nama nakon ovog izbornog ciklusa. Zadovoljna sam što se na naše brojne primjedbe sredilo funkcioniranje Županijskog ureda za pomorstvo. Župan Zrilić na kraju mandata prihvatio je moj prijedlog da se inicira promjena uvjeta odnosno cijena opasnog rada pirotehničara.

Organizirali ste i nekoliko tzv. uličnih akcija, ali nije bilo velikog odaziva građana. Što je, po Vašem mišljenju, razlog pasivizacije građana u Zadru?

Zadar je grad u koje ljudi, pritisnuti nedaćama, nisu navikli dignuti glavu. Uvjerili su ih da je vrlo domoljubno slušati nekoga tko se predstavlja domoljubom. Istodobno vrlo lako osuđuju ljude za najmanje mane a onda te mane razvlače tražeći zapravo opravdanje za svoje inertno ponašanje. I ja sam shvatila da sam vrlo kasno ušla u politiku. Mreža koja je stvorena je interesna. Ona je toliko ojačala, preuzela javne funkcije da je nju teško isparati. Ali nije nemoguće. To smo dokazali. Zato mi izabiremo najekstremniju metu. Marko se nije libio stati ispred jednog Sinovčića. On najbolje zna čemu je sve bio izložen, ali je ustrajao. Pri tom samo zvali u pomoć institucije. Uspjeli smo pritiskom napraviti izmjene u DORH-u od kojeg smo tražili da radi svoj posao.

Aktivni ste bili i po pitanju turskog investitora Dogus grupe iz koje su tražili da ih ne koristite u predizborne svrhe. Jeste li protivnik njihova projekta?

- Ja sam za svako ulaganje kao ekonomistica, Marko i Ante isto (vezani smo svi za turizam). Mi smo zadnji koji smo protiv investicija. Meni je prvi okidač za pomno praćenje Dogus grupe bilo kada su oni izašli s priopćenjem da su dobili koncesiju za Marinu Zadar. Bilo mi je čudno takvo ponašanje strane kompanije koja mora pokazati odgovorno ponašanje u zajednici, u tuđoj zemlji. Tako su radili pritisak. Nakon toga su utihnuli, kada su se očito dogovarali s interesnim grupacijama u Gradu. Oni su sebi prilagodili investiciju. Obećano im je sve a nije se vodilo računa o interesu Grada. Ja otvoreno pitam one koji su im prodali tu zgradu, jer to nikad nismo čuli, po kojoj je cijeni prodana zgrade Maraske. To je trebalo ostati u portfelju Grada, dati je na koncesiju od 99 godina da je netko uredi i na njoj dobro zaradi ali da je dalje u vlasništvu naše djece.
Drago mi što će to biti hotel od pet zvjezdica jer da nismo usmjerili reflektore na zgradu Maraske, možda bi to bio običan hotel.

Nedavno su Benediktinke krenule u potragu za investitorima na sajmu nekretnina u Cannesu za 1.6 milijuna kvadrata šumovite Punta Skale. Što kažete na takvo ulaganje?

Ja se nadam da je ta investicija promišljena u što osobno ne vjerujem. I sama sam često povrijeđena takvim odnosom, jer časne benediktinke od malena doživljavam kao nekog tko je čuvao Zlato i Srebro grada Zadra.
Ne znam zašto se u toj denacionalizaciji nije vodilo više računa o interesima ljudima koji su tu zemlju koristili dugo vremena. Imam i osobni slučaj u  uvali Magrovica gdje je crkveno društvo Ciprijan od nekud izronilo i upisalo se na našu djedovinu. To su stvari koje ne bi trebale proći bez intervencije Države. I koliko god sam ja vjernica, Crkva treba imati svoju unutrašnji vjerski život nezavisno od Države. U svim događanjima koji se ne tiču vjere, Crkva mora biti pod kontrolom poreznih i svih drugih državnih institucija.

Još niste predstavili program koji nosi naziv za Preporod Zadra. Što je fokus tako pretencioznog naziva?

Program je napisan. Doista se radi o preporodu Zadra. Ide se od malih stvari koje se mogu promijeniti, od malih projekata koje Grad može poticati prema velikim, ali za razvoj proizvodnje, realnog sektora uz potpora EU fondova. Jer hvaljenje s EU obnovom bedema ili prekrasne Kneževe palača, malo su za jedan Grad. Zadar nikad neće biti ogromna teretna luka, ali može vratiti ograničen lučki promet sa slobodnom zonom, manipulacije teretima zašto trebamo imati željezničku prugu. Stravično mi je da smo to izgubili i da je netko to dopustio.

Što će biti vodilja Vaše predstojeće kampanje?

Idemo na nuđenje rješenja. Zato sam se kandidirala za gradonačelnicu jer najviše mogu objašnjavati aspekte svega što nudimo. A bilo je toga jako puno iako su eksponirane bile samo neke naše akcije. Gurali smo puno inicijativa. To ćemo raditi i dalje.