Sve više ljudi odlaze na posao s „grčem u želucu”. Sve više su radnici podređeni i potplaćeni. Kolegijalni odnosi sve su gori i rijeđi. Na tragu ove teme naišli smo na knjigu „Poslovna etika i duhovnost u procesu korporativnoga upravljanja – novi pristup strateškom menadžmentu u doba multikulturalizma” te smo vam u obliku teksta prenijeli tekst s autoricom doc.dr.sc. Marijom Ivaniš, posebnom profesoricom na Sveučilištu u Rijeci, koja svoje studente na Fakultetu za menadžment uči nekom novom pristupu. Evo što smo otkrili.
Poslovni svijet nije nastao sam od sebe niti ga se može promatrati neovisno od ljudskih aktivnosti, a menadžment, nije samo ekonomski pojam. Iza menadžerskih funkcija i poslovnih aktivnosti stoje ljudi – poslovni lideri, u kojih je potrebno osvijestiti i razviti etičku ali i duhovnu inteligenciju. Od suvremenog se menadžmenta zahtijeva izrazito visok stupanj kompetentnosti, ali i etičnosti odnosno moralnih postulata kojima će izraziti privrženost poduzeću, lojalnost struci izgrađujući pritom vlastiti identitet. Krucijalna je uloga i važnost spoznati i njihovu duhovnu vrijednost i duhovnu inteligenciju u svrhu stvaranja jedne nove ekonomije – duhovne ekonomije i jednog novog menadžmenta – duhovnog menadžmenta. Duhovna inteligencija je unutarnja mudrost svakog pojedinca da razmišlja izvan uhodanih životnih staza i okvira. Riječ je o pojedincu/menadžeru koji ima razvijenu empatiju što je preduvjet uspješnog timskog rada i dobrih međuljudskih odnosa u poduzeću. Naime, pojedinac ima dušu koja se transformira, razvija, mijenja i svijetu donosi promjenu svijesti – a ako se promjeni svijest, onda će se zasigurno promijeniti i društvena struktura.
Kod donošenja odluka menadžeri mora uzeti u obzir različite vrijednosti i etičke norme koje su ponekad i u suprotnosti jedna s drugom. To su dvije osnovne grupe vrijednosti i normi: 1) Tradicionalne vrijednosti i norme: Sloboda pojedinca – sačuvati i zaštiti slobodu svih pojedinaca kroz demokratski sustav, liberalnu gospodarstvo i otvoreno tržište; Individualna odgovornost – njegovati osobnu odgovornost i ohrabrivati te favorizirati sve institucije koje osobnu inicijativu i odgovornost individua ohrabruju; Rast (proizvodnost) – osnaživati institucije koje potiču proizvodnju dobara i usluga, ekonomsko zdravlje i fleksibilnost tržišta. 2) Društvene vrijednosti i norme; Dostojanstvo čovjeka – ne degradirati dostojanstvo čovjeka već se savjesno i pošteno ophoditi prema svima omogućujući im ostvarenje temeljnih ljudskih prava i životnih potreba kako bi realizirali dostojan i kvalitetan život; Zajedništvo – njegovati solidarnost i težiti k općem dobru, hrabriti ljude da jedni o drugima brinu i da jedni drugima pomažu; Pravednost (jednakost) – težnja ka pravilnoj raspodjeli dobara, odgovornosti i moći. U cilju provjere etičnosti poslovnih odluka menadžera, u poduzeću se može formirati svojevrsni „MENADŽERSKI PROTOKOL” koji bi trebao dati odgovore na ova pitanja: Da li smo donijeli odluku koja je u skladu sa zakonskim propisima ili je ona nelegalna?; Da li je odlukom poštivan etički kodeks ili neka druga pravila koja u poduzeću reguliraju etička pitanja?; Da li donošenje odluke na bilo koji način ograničava i ugrožava temeljna ljudska prava pojedinaca u poduzeću i poslovnom okruženju?; Da li je odluka donesena u skladu s konceptom društveno odgovornog poslovanja i kakve učinke, koristi ili štete, ona ima na pojedince u i izvan poduzeća te na društvo u cjelini? ITD.
S druge pak strane, duhovnost u doba multikulturalizma je suvremenom menadžmentu danas potrebna više no ikada prije. DUHOVNI MENADŽMENT stoga treba shvatiti kao sustav vrijednosti, a to su poštenje te uzajamno davanje i primanje, a duhovni sklad stanje otvorenosti prema dobrom. DUHOVNI SKLAD MENADŽERA podrazumijeva balans u vremenu i mjestu kroz različite fizičke i emocionalne faktore te se ostvaruje onda kada su profesionalni ideali u skladu s organizacijskim, strukturalnim i stvarnim ponašanjem. Vanjski duhovni sklad satkan je od faktora koji se mogu označiti kao etički i moralni, a unutarnji sklad od čimbenika koji stvaraju duhovni mir izražen kroz osobne vrline, to su: vjera, ljubav, nada i dobra volja. Bez duha je nemoguće prozreti poslovne procese i ostvariti privlačnost na tržištu. Duhovne vrijednosti omogućuju pojedincima i poslovnim sustavima uspješnije poslovanje i uspješniju suradnju s dionicima poslovnog sustava. Duhovne vrijednosti pomažu da unutar poduzeća zaposleni jedni druge uvažavaju, pomažu i međusobno se kritički potiču. Prijeko su potrebne da bi suvremeni menadžment i ekonomija te osobito društvo mogli ići naprijed. Duhovne vrijednosti su sve one vrijednosti koje kao ljudi možemo svojim odlukama i vježbama postići. Oslobađanje od ega, djelovanje iz srca i poretka ljubavi, mir, sloboda, humanost, zahvalnost, dobrota… sve one vrijednosti koje se očituju u našoj osobnosti, savjesti i intelektu kao i svestranoj kulturnoj djelatnosti.
Duh u gospodarstvenom i društvenom životu ima moć razbiti beznadnu vrtnju u krugu te dati uvid u zakonitosti tržišta, gospodarstva, socijalnog reda, što sve samo racionalni uvid ne može dati. Zato je gospodarstveno i socijalno djelovanje čovjeka bez duhovnog organizma besmisleno, frustrirajuće, vodi do rezignacije, oduzima čovjeku motivaciju. Bez duha je nemoguće prozreti poslovne procese i ostvariti privlačnost na tržištu.
NAČELA DUHOVNE EKONOMIJE pomažu da se nađe oslonac, koji se nalazi na novoj, višoj stepenici svijesti, jer omogućuje da se stekne potrebno znanje pomoću kojeg se može odustati od svijesti o siromaštvu i ostvariti svijest blagostanja. DUHOVNA EKONOMIJA nije ništa drugo do ekonomija koja u sebi integrira ljudske vrline o kojima se pisalo na početku ove knjige kroz promišljanja o smislu života i vrlinama najpoznatijih svjetskih filozofa i duhovnih učitelja, ali i sve većem broju istaknutih ekonomista današnjice, koji se odmiču od klasičnog ekonomskog pristupa i aktualiziraju potpuno novu paradigmu menadžmenta. Cilj takve ekonomije i njenog menadžmenta u procesu korporativnoga upravljanja je blagostanje kao stanje svijesti u kojem znamo da imamo sve što nam je potrebno da se kreativno izrazimo i ostvarimo sve ono što želimo kroz osjećaj unutarnjeg mira i radosti. Mira – zbog sigurnosti da je sve kako treba, a radosti – zbog slobodnog i nesputanog izražavanja. Blagostanje je prirodno stanje svakog čovjeka i sastavni je dio njegove istinske prirode. Ne može nam ga nitko dati, jer se ostvaruje samo kroz istinsko življenje. To je prirodno jedinstvo duha, uma i tijela.
Samo onaj menadžer koji ima visoko razvijenu svijest o duhovnim vrijednostima, i koji u svom životu radi „na sebi” ili bolje rečeno „u sebi”, može biti etičan, sretan i zadovoljan a samim time i sposoban stvarati društvo blagostanja i potpomagati jednu „novu, etičnu i duhovnu ekonomiju”. Ekonomiju koja brine o svakom svom čovjeku i duhovnom menadžeru koji posjeduje slobodu od vlastitog/slobodu unutar sebe – jedinstvo koje se događa putem potpunog povjerenja odnosno cjelovitog sjedinjenja, u kojemu je um očišćen od svake vezanosti i mržnje, od sebičnosti i osjećaja posjedovanja. Od neprocjenjive je važnosti da kao ljudi i poslovni lideri poučavamo sebe i druge o ljudskosti – etici i duhovnim vrijednostima te da prenosimo poput glasnika „san o novom poslovanju”.
Ja sam svom uredniku ovaj tekst poslala s užitkom, kao i svaki, jer znam da je povratna reakcija uvijek puna cijenjena i poštovanja. Ponekad nekom od kolega kupim čokoladu. To danas nije normalno. Ali normalno je da vas se izrabljuje, to je postalo društveno prihvatljivo. Temelje trebaju davat lideri, kao u kućama roditelji. Oni su ti koji trebaju povezivati ljude koji rade, kroz pozitivnost, nagrađivanje, pohvale, team-buildinge. Ponekad nije bitno ni koju uslugu dajete, nego kako je dajete. Prodavačica koja je smrknuta lica idući put možda gubi zbog toga svoju mušteriju. Zaposlenici koji dolaze puni problema na posao sigurno neće biti produktivni kao oni koji su poslušani i prihvaćeni od strane šefa. Ne bi trebali dijeliti čovječnost i posao. Mi smo ljudi, svi, s tijelom i duhom. Kući, u dućanu, u kafiću, ali i na poslu. Najveći kapital su ljudi i znanje. Najveće ulaganje je u inteligenciju. Najvažnija inteligencija je emocionalna inteligencija. Kada čovjek ima razvijen intelekt i srce, može pomicati planine i činiti čuda. Kada se čovjek pun potencijala nalazi u podržanoj i sigurnoj okolini, on svojoj korporaciji može dati najbolji dio sebe. No, nažalost, mi sve više postajemo ne emotivni i postajemo strojevi. Tako je bolje i sigurnije. Siječemo dijelove sebe i nosimo maske, a to je tako iscrpljujuće. Hvala Mariji na divnoj knjizi, razgovoru i jednom novom pristupu. Želimo joj svu sreću u ostvarivanju ove filozofije.