Županijski sud u Zadru donio je presudu da su 30-godišnji T.V. iz Požege te 34-godišnji Z.K. iz Tuzle krivi za djelo razbojništva kojeg su počinili 8. rujna prošle godine u Novalji.
U nakani da dođu do novca, dvojac je maskiran s lateks rukavicama na rukama ušao u turističku agenciju – mjenjačnicu. Prvooptuženi Z. K uperio je pištolj u pravcu zaposlenice rekavši joj „ovo je pljačka, daj pare”, nakon čega su obojica iz ladica radnog pulta uzeli i zadržali za sebe dvije metalne blagajne u kojima se nalazio novčani iznos od 23.262,95 kuna, 520 EUR-a i mobitel zaposlenice.
Pozvan da iznese svoju obranu T.V. je naveo da jako žali i da se kaje što je počinio kazneno djelo na način kako ga se tereti optužnicom. Međutim, poricao je da se radilo o pravom pištolju već naveo da su on i 34-godišnjak na štandu kupili plastični pištolj. Dodaje kako su tom prilikom puno konzumirali alkoholna pića da se ne sjeća detalja, dok na ostala pitanja nije želio odgovarati.
Drugoptuženi Z. K. je također naveo da se slabo sjeća događaja i da to što su on i prvi optuženik napravili da je najveća glupost u životu. Također je istaknuo da pištolj nije bio pravi već da se radilo plastičnom pištolju, da se kaje zbog počinjenja navedenog kaznenog djela. Na daljnja pitanja također nije želio odgovarati.
Nadalje, tijekom dokaznog postupka ispitana je i zaposlenica mjenjačnice. Ona je vidjela je da je netko uletio u prostor agencije i to dvije osobe koje su bile maskirane u tamnu odjeću. Netko od njih je viknuo „Ovo je pljačka” te su se zaletili iza pulta prema njoj. Navodi da joj je jedan od njih uperio pištolj ispred lica i vikao „daj pare”, a taj pištolj bio joj je na pedalj od lica.
Pištolj je bio crne boje, a radilo se o manjem pištolju i to je sve što može kazati o pištolju jer se u to ne razumije. Pokazala im je gdje je novac, ali da nije mogla vidjeti što ovaj drugi radi zbog pištolja ispred lica. Navodi da je ni u jednom trenutku osoba koja ga je držala u ruci nije dotakla pištoljem već ju je rukom pridržavao za rame. Sigurnosni prekidač odnosno dugme bilo joj je predaleko, a mobitel je imala u ruci u tom trenutku ali joj ga je jedan od te dvojice uzeo, zatim je počupao kablove telefona te su se počeli udaljavati.
Kazali su joj da ne zove policiju jer da će je ubiti. Na pultu je bio službeni mobitel koji nisu primjetili pa je ona odmah nazvala šeficu i obavijestila ju o događaju koji se netom zbio. Na kraju je navela da nije osjetila miris alkohola ili nešto što bi ukazivalo da bi osobe koje su počinile ovo djelo bile pod utjecajem alkohola i da ona to niti ne vjeruje jer su bili dosta brzi i skoncentrirani.
Osnovni prijepor, a vezano za kvalifikaciju kaznenog djela, odnosilo se na sredstvo počinjenja. U tom pravcu kako nije pronađeno oružje odnosno pištolj, kako se to u činjeničnom opisu navodi „pištolj nepoznate marke kalibra 7,65 mm”, a sama oštećenica nije mogla procijeniti o kakvom se sredstvu radilo, koje je istina bilo ispred njezinog lica, sud je prihvatio obranu oba optuženika da se radilo o plastičnom pištolju.
U skladu s takvim zaključkom sud je T. V. za kazneno djelo razbojništva utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i 4 mjeseca, a Z.K. osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i 2 mjeseca.
Sud je također imao u vidu i olakotne okolnosti na strani obojice optuženika, a to se u prvom redu odnosi na priznanje optuženika da su počinili kazneno djelo te njihovo izraženo kajanje, kao i činjenicu da su obojica očevi malodobne djece.