Matej Marušić, dvadesetpetogodišnji student, jedan je od članova još uvijek neformalnog, no ambicioznog društva zadarskih sekularista. Okupljeni pod idejom jačanja sekularnog društva, kao temelja demokracije i poštivanja prava svih ljudi, bez obzira na njihovu vjersku, ali i sve druge pripadnosti, s istomišljenicima kroz niz akcija nastoji osvijestiti ljude i približiti im sekularizam.
Uvažavajući međusobne razlike, s obzirom da društvo broji i ateiste i agnostike, kao i pripadnike s nekim drugačijim stavovima o duhovnosti i životu, ovi mladi ljudi odskaču od hrvatskog prosjeka. U državi koja, po brojnim istraživanjima, ide natrag, umjesto naprijed, u državi u kojoj se ponovo propituju ljudske slobode, posebice prava manjina i žena, u kojoj Crkva određuje kako će izgledati obrazovni sustav, druženje spomenute skupine predstavlja možda i onaj zadnji plamičak na već skoro dogorjeloj svijeći hrvatske demokracije. Jer, na mladima svijet ostaje, stoga je bogatstvo društva postojanje mladeži koja ne pristaje na vjerske podjele, koja je svjesna razlike između vjere u Boga i crkve kao institucije i da samo sekularna država može jamčiti prava svih njenih građana, a posebice razvoj znanosti i očuvanje svih pozitivnih tekovina civilizacije. Jedno od njihovih druženja je i Festivus, (ne)blagdansko druženje ireligioznih i prosekularnih osoba.
Što je Festivus i zašto ga organizirate?
– Festivus je samo simbolički gest kojim se na ironičan način želi ukazati na “drugo lice Božića”. Božić se pokušava pretvoriti u proizvod, na način da je cijelo blagdansko razdoblje postalo doba kolektivne histerije, a potrošački duh izgleda nadjačava blagdanski. Iako naizgled nije povezano, blagdansko potrošačko ludilo, prisutno čak i u doba financijske krize, ukazuje na materijalizam. Pošto je Božić vjerski praznik, možda je taj materijalizam reflekcija Crkve koja je također zaglibila u istom “mulju”. Osobno, Festivus mi je poslužio kao prilika za druženje u opuštenoj atmosferi s istomišljenicima.
Vjerska diskriminacija
Kažeš istomišljenicima, no postoje bitne razlike između ireligioznih i prosekularnih osoba, kao i između ateista i agnostika. U koju skupinu bi sebe svrstao?
– Iako sam odgajan u katoličkoj obitelji, nisam religiozan. To ne znači da sam nemoralna ili neduhovna osoba, nego samo da se ne pronalazim u religijskom načinu razmišljanja. Prosekularna sam osoba, kao i moja obitelj za koju bih mogao reći da je također prosekularnih stavova. Iako vjeruju u Boga, kao i mnogi drugi u mom okruženju, često kritiziraju Crkvu i njeno djelovanje, a naročito materijalizam i licemjerje Crkve koji su svima vidljivi.
Hrvatsko društvo je, barem na papiru, većinom katoličko. Nailaziš li na poteškoće zbog svog opredjeljenja?
– Iskreno, ja osobno nisam naišao na poteškoće. Mislim da je razlog tome što smatram da je vjera nešto što treba ostati privatna stvar. Poštujem svačji odabir da vjeruje u što god hoće, dokle god to ne pređe u nametanje svojih uvjerenja drugima. Naravno da sam se susreo s pokušajima da me ljudi “preobrate”, ali nisam nikad imao veći konflikt zbog toga što nisam religiozan.
Kakva je situacija po tom pitanju među tebi bliskim ljudima, onima koji dijele tvoje stavove, imaju li problema zbog toga?
– Jedna dobra prijateljica doživjela je u osnovnoj školi, kada je imala 13 godina, sazivanje roditeljskog sastanka zbog toga jer je govorila da je ateist. Završilo je tako da su djeci roditelji branili da se druže s njom, jer je bila ateist, smatrajući da će loše utjecati na njihovu djecu. To mi je ostalo u pamćenju baš iz razloga što je bila premlada za takav pritisak. Nevjerojatno je da je od strane učitelja potaknuta, umjesto da je spriječena diskriminacija.
Mladi se ljudi uglavnom izjašnjavaju kao katolici. Je li to slučaj i među tvojim kolegama na fakultetu, među tvojim vršnjacima?
– Velik broj mojih prijatelja i poznanika se deklariraju kao katolici, ali to nije uzrok neslaganja među nama. Naprotiv, većina mladih katolika koje ja znam su prosekularnih stavova i možemo se složiti oko puno stvari. Jedna od stvari koja smeta velikom broju mladih katolika je licemjerje Crkve vezano za novac. Ružno je vidjeti svećenike koji voze skupocjene automobile, a propovijedaju kako će “lakše deva kroz ušice iglene, nego bogataš u kraljevstvo nebesko”.
Koliko se tvoji i stavovi tvojih vršnjaka vjernika razlikuju od službenih stavova Crkve po pitanjima prava žena, LGBT osoba, kao i po pitanju ženinog prava na raspolaganje vlastitim tijelom?
– Dojam koji imam je da se, zbog ponašanja klera, ugroženim osjećaju, ne samo ne-katolici već i katolici koji imaju stavove različite od Crkve. Ljudi koji razmišljaju svojom glavom vide puno kontradiktornosti vezanih uz službene stavove Crkve i ne smatraju ih apsolutno točnima. Što je sa ženama koje su katolkinje, a podržavaju pravo na pobačaj u opravdanim uvjetima? Što je s katolicima koji su homoseksualne orijentacije? Svaki katolik ima svoje stavove po pitanju života i ne žele da im predstavnici vjerskih institucija govore kako da žive i što da rade. Možda je pomalo smiješno, ali ja osobno ne poznajem ni jednog katolika koji nije nikad masturbirao zato što je to grijeh.
Do čega onda tvoji vršnjaci ne drže, a do čega drže, kada su u pitanju stavovi Crkve?
– Temelj određenih normi ponašanja kod katolika trebala bi biti Biblija. Problem je što, kao i svaki drugi religijski spis, Biblija ima previše mjesta za slobodno tumačenje. Ljudi će uzeti ono što im se sviđa, a odbaciti ono što im se ne sviđa. Neke stvari će tumačiti u prenesenom značenju, dok će neke shvatiti doslovno. Biblija doista ima dijelova koji su inspirativni i mudri, ali ima i dijelova koji su zastarjeli (primjerice oni u kojem se spominju ropstvo i odnos prema robovima). Moji vršnjaci nisu ništa drugačiji od starijih vjernika. Postoje ljudi koji Bibliju ne shvaćaju doslovno i ponašaju se kako im njihova savjest govori, a postoje i oni koji nisu spremni čuti svoj “unutarnji glas” pa moraju slušati ono što vjerski autoriteti govore.
Kako osvijestiti ljude da ne poistovjećuju instituciju – crkvu s vjerom u Boga, što često za posljedicu ima i međureligijski sukob?
– Usudio bih se reći da postoje dvije crkve: crkva kao zajednica ljudi i crkva kao institucija koja želi političku moć i utjecaj. Mislim da to treba pojasniti ljudima. Kao što sam rekao, dosta katolika kritizira ovu drugu crkvu. Vjerujem da će se dogoditi to da će katolici skupiti hrabrost i početi prozivati licemjerje određene vrste ljudi u katoličkoj hijerarhiji.
“Tržište duša”
Katolička crkva ne dopušta ženama da budu svećenice, u Bibliji postoji niz poglavlja u kojima se žene diskriminiraju… Trebaju li se žene udaljiti od takve institucije?
– Smatram da se žene koje su katolkinje ne trebaju udaljiti od Crkve, nego ju trebaju pokušati promijeniti iznutra. Bojim se da je problem u tome što se žene koje pokušavaju nešto učiniti po tom pitanju prepoznaju kao prijetnja, a ne kao netko tko pokušava doprinijeti razvoju Crkve.
Kad razmišljam o idealnom svijetu sjetim se Lenonove “Imagine”. Bi li svijet bio bolje mjesto kada bi ljudi bili agnostici, vjerovali u Boga, bez institucije u pozadini?
– Svaka religijska institucija ima ambicije za “monopolom nad dušama”pa nužno mora ući u sukob s ostalim davateljima “usluga”na tržištu duša. U tom smislu postoji sukob interesa među različitim religijama što je u prošlosti, pa čak i ne tako davnoj prošlosti, dovodilo i do oružanih sukoba. Sekularna država je izravna posljedica tridesetgodišnjeg rata u Europi koji se vodio među kršćanima. Zapad je tada shvatio da je vjeru bolje ostaviti u privatnoj sferi, budući da se time ne narušava niti se ikome nameće pravo na vjerovanje. Svjetovna vlast je odvojena od vjerske i na sve se odnosi jednako. Upravo sekularna država jamči svima pravo da vjeruju u što žele bez nametanja svoje vjere ili “nevjere” drugima, čime se izbjegavaju konflikti među pripadnicima religija ili konflikti s onima koji nisu religiozni. Povijest je definitivno pokazala da je sekularnost jedan od temelja napretka civilizacije, šteta je što neke lekcije tako lako zaboravljamo.
Najnovija istraživanja su pokazala da je hrvatska mladež konzervativnija od svojih roditelja. Kolika je odgovornost Crkve?
– Trenutna je situacija posljedica lošeg obrazovnog sustava i prevladavajućeg konformizma u društvu. Crkva tu, dakako, snosi veliki dio odgovornosti budući da pristaje na ovakvu situaciju koja joj odgovara. Pri tome prije svega mislim na krajnje sporne obrazovne sadržaje koji nisu ograničeni samo na nastavu vjeronauka, već ih je moguće pronaći i u udžbenicima ostalih školskih predmeta. Situacija s misom za Pavelića povezana je s kontinuiranom borbom crkve protiv neprijatelja kojega više nema – komunista. U sklopu ove borbe se i ateistima, između ostaloga, pripisuje odgovornost za izbijanje rata, a to su svakako tvrdnje o čijoj besmislenosti ne treba niti razgovarati.
– Iako ekstreman, primjer Islamske države je primjer potpunog odsustva sekularnosti. Možda se zaboravilo, ali i u Europi je postojao period u kojem je Crkva imala puno veći utjecaj nego danas. Crkva vrlo vjerojatno neće ponoviti inkviziciju, ali činjenica je da se to dogodilo u periodu kada je Crkva kao institucija imala previše moći. Cilj sekularnog pokreta je raskid ili barem revizija Vatikanskih ugovora, a da bi došlo do toga potrebno je ljude educirati o tome koliko su u stvari ti ugovori štetni za Republiku Hrvatsku. Naš je cilj u narednoj godini održati niz predavanja o Vatikanskim ugovorima u svim većim hrvatskim gradovima. U Zadru je jedno takvo predavanje bilo i prošle godine u Gradskoj knjižnici, a ove godine ga, kao što sam naglasio, namjeravamo ponoviti. Sekularisti se zalažu za raskid, ali čak i revizija ugovora bi mogla staviti Republiku Hrvatsku u bolji položaj u odnosu na Svetu Stolicu. Nadamo se da će predavanja o Vatikanskim ugovorima pomoći ljudima da shvate da ti ugovori nikako nisu tako bezazlena stvar. Mi se zalažemo za ono što je već Ustavom određeno – za sekularnu i neovisnu Hrvatsku. Želimo neovisnost Republike Hrvatske, na svim razinama, uključujući i neovisnost od Vatikana. Postoji puno problema u ovoj zemlji i kršenje odredbe o sekularnosti nije jedini problem, ali je jedan od koraka prema pravednijoj državi. Zabrinuti smo zbog jačanja crkvenog utjecaja na društvo, posebice u sferi obrazovanja. Prošle godine, na predavanju o Vatikanskim ugovorima, kolegica Marijana Bijelić je rekla: “Nije vjeronauk u školama jer je 80 posto vjernika u Hrvatskoj, nego je 80 posto vjernika jer je vjeronauk u školama.”Mislim da ta rečenica puno govori o uzročno-posljedičnoj vezi. Isto tako, nedopustivo je da se znanstveno-obrazovni rad kroji pod utjecajem dominantne religije jer onda više nemamo objektivnu struku, nego kvazi-znanost koja se pokušava dodvoriti nekome.
Matej Marušić, dvadesetpetogodišnji student, jedan je od članova još uvijek neformalnog, no ambicioznog društva zadarskih sekularista. Okupljeni pod idejom jačanja sekularnog društva, kao temelja demokracije i poštivanja prava svih ljudi, bez obzira na njihovu vjersku, ali i sve druge pripadnosti, s istomišljenicima kroz niz akcija nastoji osvijestiti ljude i približiti im sekularizam.
Uvažavajući međusobne razlike, s obzirom da društvo broji i ateiste i agnostike, kao i pripadnike s nekim drugačijim stavovima o duhovnosti i životu, ovi mladi ljudi odskaču od hrvatskog prosjeka. U državi koja, po brojnim istraživanjima, ide natrag, umjesto naprijed, u državi u kojoj se ponovo propituju ljudske slobode, posebice prava manjina i žena, u kojoj Crkva određuje kako će izgledati obrazovni sustav, druženje spomenute skupine predstavlja možda i onaj zadnji plamičak na već skoro dogorjeloj svijeći hrvatske demokracije. Jer, na mladima svijet ostaje, stoga je bogatstvo društva postojanje mladeži koja ne pristaje na vjerske podjele, koja je svjesna razlike između vjere u Boga i crkve kao institucije i da samo sekularna država može jamčiti prava svih njenih građana, a posebice razvoj znanosti i očuvanje svih pozitivnih tekovina civilizacije. Jedno od njihovih druženja je i Festivus, (ne)blagdansko druženje ireligioznih i prosekularnih osoba.
Što je Festivus i zašto ga organizirate?
– Festivus je samo simbolički gest kojim se na ironičan način želi ukazati na “drugo lice Božića”. Božić se pokušava pretvoriti u proizvod, na način da je cijelo blagdansko razdoblje postalo doba kolektivne histerije, a potrošački duh izgleda nadjačava blagdanski. Iako naizgled nije povezano, blagdansko potrošačko ludilo, prisutno čak i u doba financijske krize, ukazuje na materijalizam. Pošto je Božić vjerski praznik, možda je taj materijalizam reflekcija Crkve koja je također zaglibila u istom “mulju”. Osobno, Festivus mi je poslužio kao prilika za druženje u opuštenoj atmosferi s istomišljenicima.
Vjerska diskriminacija
Kažeš istomišljenicima, no postoje bitne razlike između ireligioznih i prosekularnih osoba, kao i između ateista i agnostika. U koju skupinu bi sebe svrstao?
– Iako sam odgajan u katoličkoj obitelji, nisam religiozan. To ne znači da sam nemoralna ili neduhovna osoba, nego samo da se ne pronalazim u religijskom načinu razmišljanja. Prosekularna sam osoba, kao i moja obitelj za koju bih mogao reći da je također prosekularnih stavova. Iako vjeruju u Boga, kao i mnogi drugi u mom okruženju, često kritiziraju Crkvu i njeno djelovanje, a naročito materijalizam i licemjerje Crkve koji su svima vidljivi.
Hrvatsko društvo je, barem na papiru, većinom katoličko. Nailaziš li na poteškoće zbog svog opredjeljenja?
– Iskreno, ja osobno nisam naišao na poteškoće. Mislim da je razlog tome što smatram da je vjera nešto što treba ostati privatna stvar. Poštujem svačji odabir da vjeruje u što god hoće, dokle god to ne pređe u nametanje svojih uvjerenja drugima. Naravno da sam se susreo s pokušajima da me ljudi “preobrate”, ali nisam nikad imao veći konflikt zbog toga što nisam religiozan.
Kakva je situacija po tom pitanju među tebi bliskim ljudima, onima koji dijele tvoje stavove, imaju li problema zbog toga?
– Jedna dobra prijateljica doživjela je u osnovnoj školi, kada je imala 13 godina, sazivanje roditeljskog sastanka zbog toga jer je govorila da je ateist. Završilo je tako da su djeci roditelji branili da se druže s njom, jer je bila ateist, smatrajući da će loše utjecati na njihovu djecu. To mi je ostalo u pamćenju baš iz razloga što je bila premlada za takav pritisak. Nevjerojatno je da je od strane učitelja potaknuta, umjesto da je spriječena diskriminacija.
Mladi se ljudi uglavnom izjašnjavaju kao katolici. Je li to slučaj i među tvojim kolegama na fakultetu, među tvojim vršnjacima?
– Velik broj mojih prijatelja i poznanika se deklariraju kao katolici, ali to nije uzrok neslaganja među nama. Naprotiv, većina mladih katolika koje ja znam su prosekularnih stavova i možemo se složiti oko puno stvari. Jedna od stvari koja smeta velikom broju mladih katolika je licemjerje Crkve vezano za novac. Ružno je vidjeti svećenike koji voze skupocjene automobile, a propovijedaju kako će “lakše deva kroz ušice iglene, nego bogataš u kraljevstvo nebesko”.
Koliko se tvoji i stavovi tvojih vršnjaka vjernika razlikuju od službenih stavova Crkve po pitanjima prava žena, LGBT osoba, kao i po pitanju ženinog prava na raspolaganje vlastitim tijelom?
– Dojam koji imam je da se, zbog ponašanja klera, ugroženim osjećaju, ne samo ne-katolici već i katolici koji imaju stavove različite od Crkve. Ljudi koji razmišljaju svojom glavom vide puno kontradiktornosti vezanih uz službene stavove Crkve i ne smatraju ih apsolutno točnima. Što je sa ženama koje su katolkinje, a podržavaju pravo na pobačaj u opravdanim uvjetima? Što je s katolicima koji su homoseksualne orijentacije? Svaki katolik ima svoje stavove po pitanju života i ne žele da im predstavnici vjerskih institucija govore kako da žive i što da rade. Možda je pomalo smiješno, ali ja osobno ne poznajem ni jednog katolika koji nije nikad masturbirao zato što je to grijeh.
Do čega onda tvoji vršnjaci ne drže, a do čega drže, kada su u pitanju stavovi Crkve?
– Temelj određenih normi ponašanja kod katolika trebala bi biti Biblija. Problem je što, kao i svaki drugi religijski spis, Biblija ima previše mjesta za slobodno tumačenje. Ljudi će uzeti ono što im se sviđa, a odbaciti ono što im se ne sviđa. Neke stvari će tumačiti u prenesenom značenju, dok će neke shvatiti doslovno. Biblija doista ima dijelova koji su inspirativni i mudri, ali ima i dijelova koji su zastarjeli (primjerice oni u kojem se spominju ropstvo i odnos prema robovima). Moji vršnjaci nisu ništa drugačiji od starijih vjernika. Postoje ljudi koji Bibliju ne shvaćaju doslovno i ponašaju se kako im njihova savjest govori, a postoje i oni koji nisu spremni čuti svoj “unutarnji glas” pa moraju slušati ono što vjerski autoriteti govore.
Kako osvijestiti ljude da ne poistovjećuju instituciju – crkvu s vjerom u Boga, što često za posljedicu ima i međureligijski sukob?
– Usudio bih se reći da postoje dvije crkve: crkva kao zajednica ljudi i crkva kao institucija koja želi političku moć i utjecaj. Mislim da to treba pojasniti ljudima. Kao što sam rekao, dosta katolika kritizira ovu drugu crkvu. Vjerujem da će se dogoditi to da će katolici skupiti hrabrost i početi prozivati licemjerje određene vrste ljudi u katoličkoj hijerarhiji.
“Tržište duša”
Katolička crkva ne dopušta ženama da budu svećenice, u Bibliji postoji niz poglavlja u kojima se žene diskriminiraju… Trebaju li se žene udaljiti od takve institucije?
– Smatram da se žene koje su katolkinje ne trebaju udaljiti od Crkve, nego ju trebaju pokušati promijeniti iznutra. Bojim se da je problem u tome što se žene koje pokušavaju nešto učiniti po tom pitanju prepoznaju kao prijetnja, a ne kao netko tko pokušava doprinijeti razvoju Crkve.
Kad razmišljam o idealnom svijetu sjetim se Lenonove “Imagine”. Bi li svijet bio bolje mjesto kada bi ljudi bili agnostici, vjerovali u Boga, bez institucije u pozadini?
– Svaka religijska institucija ima ambicije za “monopolom nad dušama”pa nužno mora ući u sukob s ostalim davateljima “usluga”na tržištu duša. U tom smislu postoji sukob interesa među različitim religijama što je u prošlosti, pa čak i ne tako davnoj prošlosti, dovodilo i do oružanih sukoba. Sekularna država je izravna posljedica tridesetgodišnjeg rata u Europi koji se vodio među kršćanima. Zapad je tada shvatio da je vjeru bolje ostaviti u privatnoj sferi, budući da se time ne narušava niti se ikome nameće pravo na vjerovanje. Svjetovna vlast je odvojena od vjerske i na sve se odnosi jednako. Upravo sekularna država jamči svima pravo da vjeruju u što žele bez nametanja svoje vjere ili “nevjere” drugima, čime se izbjegavaju konflikti među pripadnicima religija ili konflikti s onima koji nisu religiozni. Povijest je definitivno pokazala da je sekularnost jedan od temelja napretka civilizacije, šteta je što neke lekcije tako lako zaboravljamo.
Najnovija istraživanja su pokazala da je hrvatska mladež konzervativnija od svojih roditelja. Kolika je odgovornost Crkve?
– Trenutna je situacija posljedica lošeg obrazovnog sustava i prevladavajućeg konformizma u društvu. Crkva tu, dakako, snosi veliki dio odgovornosti budući da pristaje na ovakvu situaciju koja joj odgovara. Pri tome prije svega mislim na krajnje sporne obrazovne sadržaje koji nisu ograničeni samo na nastavu vjeronauka, već ih je moguće pronaći i u udžbenicima ostalih školskih predmeta. Situacija s misom za Pavelića povezana je s kontinuiranom borbom crkve protiv neprijatelja kojega više nema – komunista. U sklopu ove borbe se i ateistima, između ostaloga, pripisuje odgovornost za izbijanje rata, a to su svakako tvrdnje o čijoj besmislenosti ne treba niti razgovarati.
– Iako ekstreman, primjer Islamske države je primjer potpunog odsustva sekularnosti. Možda se zaboravilo, ali i u Europi je postojao period u kojem je Crkva imala puno veći utjecaj nego danas. Crkva vrlo vjerojatno neće ponoviti inkviziciju, ali činjenica je da se to dogodilo u periodu kada je Crkva kao institucija imala previše moći. Cilj sekularnog pokreta je raskid ili barem revizija Vatikanskih ugovora, a da bi došlo do toga potrebno je ljude educirati o tome koliko su u stvari ti ugovori štetni za Republiku Hrvatsku. Naš je cilj u narednoj godini održati niz predavanja o Vatikanskim ugovorima u svim većim hrvatskim gradovima. U Zadru je jedno takvo predavanje bilo i prošle godine u Gradskoj knjižnici, a ove godine ga, kao što sam naglasio, namjeravamo ponoviti. Sekularisti se zalažu za raskid, ali čak i revizija ugovora bi mogla staviti Republiku Hrvatsku u bolji položaj u odnosu na Svetu Stolicu. Nadamo se da će predavanja o Vatikanskim ugovorima pomoći ljudima da shvate da ti ugovori nikako nisu tako bezazlena stvar. Mi se zalažemo za ono što je već Ustavom određeno – za sekularnu i neovisnu Hrvatsku. Želimo neovisnost Republike Hrvatske, na svim razinama, uključujući i neovisnost od Vatikana. Postoji puno problema u ovoj zemlji i kršenje odredbe o sekularnosti nije jedini problem, ali je jedan od koraka prema pravednijoj državi. Zabrinuti smo zbog jačanja crkvenog utjecaja na društvo, posebice u sferi obrazovanja. Prošle godine, na predavanju o Vatikanskim ugovorima, kolegica Marijana Bijelić je rekla: “Nije vjeronauk u školama jer je 80 posto vjernika u Hrvatskoj, nego je 80 posto vjernika jer je vjeronauk u školama.”Mislim da ta rečenica puno govori o uzročno-posljedičnoj vezi. Isto tako, nedopustivo je da se znanstveno-obrazovni rad kroji pod utjecajem dominantne religije jer onda više nemamo objektivnu struku, nego kvazi-znanost koja se pokušava dodvoriti nekome.