U Hrvatskoj ima više od 1.000 samoniklih vrsta biljaka koje se mogu koristiti za hranu ili kao ljekovito bilje, a razlikujemo zeleno povrće, korjenasto povrće, šumsko voće, začine, čajeve, zamjene za kavu. Mnoge vrste samoniklog voća i povrća mogle bi zadovoljiti naše potrebe za vitaminima i mineralima, te učiniti našu prehranu raznovrsnijom, moglo se saznati na predavanju kojeg je na temu „Jestivo i samoniklo bilje" održao permakulturist Damir Šeler, 22. svibnja 2015.u Gradskoj knjižnici Zadar. Dan kasnije Šeler je za skupinu zainteresiranih održao i terensku radionicu na istu temu na potezu Bokanjac - Musapstan.

Ilustrirajući pad nutritivne vrijednosti uzgojenog voća i povrća, kojeg koristimo u svakodnevnoj prehrani, Šeler je pokazao tablicu iz koje je razvidno kako je, u odnosu na 1985. godinu, 2002. jagoda, primjerice, izgubila 43% kalcija i 87% vitamina C, dok je krumpir izgubio 78% kalcija i 48% magnezija, a brokula 73% kalcija i 55% magnezija. Pokazana tablica odnosi na Švicarsku, a za Hrvatsku nisu dostupni ovakvi usporedni podaci. Procjenjuje se kako je uzrok pada nutritivne vrijednosti uzgojenog poveća korištenje mineralnih gnojiva što nije slučaj kod samoniklog bilja. 


Šeler je iznio procjenu po kojoj je na jednu uloženu kaloriju lovačko-sakupljačko društvo dobivalo 6 kalorija, dok moderna poljoprivreda iziskuje ulaganje od 10 kalorija da bi se dobila jedna.

-Ovakvu bilancu omogućila je nafta. Za nas nema povratka na lovačko-sakupljači način života, ali možemo raditi na tome da s vremenom sebi osiguramo veći stupanj slobode, rekao je Šeler osvrćući se na činjenicu kako su profesionalni poljoprivrednici primorani kupovati certificirano sjeme s obzirom da im nije dopušteno koristiti vlastito, dok im je istodobno preskup ishoditi potrebne dozvole za proizvodnju sjemena.

Umjesto uvriježene sadnje i sijanja u vrtu, Šeler preporučuje šumski vrt, odnosno uključivanje divljih biljaka u naše okućnice i vrtove.

-Ovako se oponaša prirodni ekosustav, biljke rastu u slojevima i nadopunjuju se, nema kopanja, preokretanja slojeva i gnojenja, tlo nikad nije golo. Tlo se u šumskom vrtu ne obrađuje i plodovi se ne beru strojno. Nema obrade zemlje, biljke u suradnji sa životinjama održavaju plodnost tla. Ovo je održivo, a konvencionalna poljoprivreda nije i pitanje je kada će prestati davati hranu, rekao je Šeler koji je, odgovarajući na pitanja sudionika predavanja, kazao kako je 500 metara četvornih vrta po nekim podacima dostatno za prehranu četveročlane obitelji.
- To se odnosi na povrtnjak, ne na šumski vrti i ne zadovoljava potrebu za kruhom. U šumskom vrtu te površine mogu se namiriti sve potrebe uvažavajući činjenicu da se u šumskom vrtu ne zagovaraju žitarice, nego drugi izvor škroba; neka trajna biljka, primjerice kesten.

Zainteresiranima za učenje i razmjenu znanja Šeler savjetuje raspitati se kod osoba starije generacije o korištenju samoniklog bilja, priključiti facebook grupi naziva „Samoniklo jestivo bilje", nabaviti enciklopediju „Samoniklo jestivo bilje" Ljubiše Grlića koje više nema u prodaji i pročitati knjigu "Kuharica ljekovitog jestivog bilja" Antona Rudana. Od sudionika na predavanju također dolazi jedna preporuka, a riječ je o vojnom priručniku „Ishrana u prirodi" iz sedamdesetih godina prošlog stoljeća koja se može posuditi u Gradskoj knjižnici Zadar.

Predavanje i radionicu prepoznavanja jestivog samoniklog bilja organizirala je udruga „Eko-Zadar" u sklopu projekta „Zeleni kalendar" kojeg s 10.000 kuna financira Upravni odjel za razvitak otoka i zaštitu okoliša Grada Zadra.