Otok Vir nesumnjivo je jedinstveno mjesto u razumijevanju hrvatske zbilje. Na njemu se odvijaju mnogostruke i mnogoslojne migracije, a osobite one duhovno-intelektualne provenijencije.
Naime, razum čovjeku, ukoliko uopće sebe doživljava kao razumno biće, omogućava da ujedno bude nositelj razumske aktivnosti (u smislu da čovjek ima razum), ali i da bude nošen razumom (u smislu da čovjek ukoliko jest čovjek, ujedno i biva čovjek razuma). Jednostavno rečeno, čovjek ima razum u onolikoj mjeri koliko razum ima čovjeka. Pod potonjim vidom, otok Vir je, makar u posljednje 3 godine, koliko na njemu vlada diskurs filozofijske zbilje, desubjektiviran i deporsonificiran, odnosno, istini predan otok. Subjektivirana i personificirana istina ovisi o čovjeku koji tu istinu izgovara, to je istina za druge (kod nas, primjerice, tu istinu izgovaraju političari) i ona ima stvarne posljedice za te druge. Desubjektivirana i depersonificirana istina ne ovisi o čovjeku, o njoj ovisi čovjek i njome se prosuđuje svaki čovjek i svako ljudsko djelovanje. Ova istina nema stvarne posljedice za druge, ona, jednostavno, ljude u svojoj domeni pretvara u ljude istine.
Da ne bih bio previše apstraktan, postavljeni princip desubjektivirane i depersonificirne istine primijenit ću na prošlotjednu manifestaciju pod nazivom Virska noć (naravno, održana je u Zagrebu, ne u Viru, u „Sheratonu”, ne u „Kotarini”). Virska noć u „Sheratonu” nije bila obična noć, to je bila virska noć Virske noći. Naime, ukoliko od Hegela posudim sintagmu „noći svijeta”, kao one tame koja jest ljudsko biće, isprazno ništa u sebi i oko sebe, vidjet ćete zašto podržavam navedenu manifestaciju. Kako bilo, ukoliko želite vidjeti tu noć, pogledajte čovjeku u oči. Analogno ovome, ukoliko želite vidjeti virsku noć, pogledajte u oči Virske noći. Noć Virske noći u sebi skriva prazninu ili ništavilo objavljeno nekoliko dana prije manifestacije tame, u vidu popisa potvrđenih uzvanika – od predsjednice RH Kolinde Grabar-Kitarović, preko predsjednika Sabora Josipa Leke, do ministra Bauka i gradonačelnika Bandića. U minucioznom nabrajanju uzvanika, posla kojega se “uhvatio” naš lokalni novinar Škrbić nakon održane „noći svijeta”, saznali smo da su tu nazočili vlasnici otočnih konoba, asistenti u uredima, ali ne i gore potvrđeni i, neskrivenim ushitom, najavljeni uglednici. No, „noć svijeta”, manifestirajući se putem virske noći Virske noći, ne bi bila potpuna, da se nije nastavila i nakon same manifestacije. Naime, posao minucioznosti nije prošao bez tame. U očima novinara Škrbića (isprike novinaru ukoliko je on samo pisao ono što je vidio u tuđim očima) izgubio se jedan uglednik koji je tamo uistinu nazočio, a poslije je svoju nazočnost “preselio” u tamu (znao je on nazočiti i u tonskim zapisima, što nije, duboko vjerujem, isključivo njemu svojstvena sposobnost), a to je saborski zastupnik Željko Sabo. Zašto se ovo zbilo, razumljivo je iz zakonitosti „noći svijeta”. Zašto se tamo nisu pojavili najavljeni uglednici, pretpostavljam ili, iskrenije, nadam se, zbog ugleda razuma shvaćajući da se prezentacija potencijala (dakle, onoga što nije ali može biti) otoka Vira odigrava na Viru (dakle, ono što jest, a možda ne bi trebalo tako biti), a ne u Zagrebu. Nadalje, koji, zbog istog razloga, shvaćaju da su jedini uglednici otoka Vira oni koji Viru daju (poreze, naknade, doprinose itd.), a od Vira ne uzimaju – dakle, stanovnici Vira, a ne moderni hodočasnici koji započinju parodiju apostolskih putovanja slijedeći stazu „noći svijeta”. Na samom kraju, zamolio bih hodočasnike da povremeno dođu i do otoka kojega promoviraju, ako ne ni zbog čega drugoga, onda makar zbog toga da se pogledamo u oči.
Doc. dr. sc. Marko Vučetić
Vir