Dvadesetogodišnjoj Marini Bobić i njenoj dvadeset trogodišnjoj kolegici Dolores Dijan danas je zadnji dan na poslu u jednoj zadarskoj piceriji.
Dvije mlade Zadranke napuštaju Hrvatsku, u ponedjeljak idu za Zagreb, iz Zagreba vlakom u Budimpeštu gdje će prespavati, a zatim u utorak avionom na krajnje odredište Dublin u Irskoj. One su još dvije nove mlade, ambiciozne i nadasve hrabre osobe koje su odlučile napustiti domaću besperspektivnost.
Marina i Dolores imaju mjesečna primanja od oko 5.500 kuna, kada zbroje napojnice i ukalkuliraju činjenicu da imaju besplatan topli obrok na poslu. Primanja su to koja su mnogim građanima Hrvatske san snova. Mnogi ne razumiju njihovu odluku, naročito ljudi iz najbližeg okruženja. Što idete van kad imate dobru plaću, nemate potrebe za tim, bit će bolje sutra, pitanja su i uvjeravanja koje kako se bliži dan odlaska moraju sve češće slušati. Zašto su se odlučili otići u glavni grad Irske, gdje ih ne čeka sigurno zaposlenje, otkiva Marina Bobić.
– Meni je ovdje u Hrvatskoj dobro, imam dobru plaću, šefa koji me ne gnjavi. Ne mogu se požaliti, ljudi bi stvarno mogli reći da tražim kruha pored pogače. Međutim dobro mi je sada kada sam sama, nemam obitelj, djecu. Što će biti kada uz mene bude netko o kome ću morati brinuti. Koliko vidim to ovdje s mojim primanjima nije izvedivo ili je jako teško, kaže Marina Bobić pa nastavlja:
– U Dublinu nas ne čeka posao, ali smo čule da se može naći. Traže se konobarice s iskustvom koje dobro znaju engleski jezik. To znamo, snalažljive smo, sposobne, vjerujem da ćemo se brzo snaći. Čula sam da se tamo ulaže u ljude, može se napredovati što mi je jako važno. Želim vidjeti koje su moje mogućnosti i idem tamo tko će mi pomoći da ostvarim svoje ambicije. Ne želim reći da se više neću vratiti u Hrvatsku jer se vjerojatno hoću jednog dana, ispričala je Marina.
Dvije mlade Zadranke nastavljaju lanac hrvatskih iseljeničkih priča 21. stoljeća i predstavljaju novi val. U prvom su vani išli oni koji nisu imali ni za kruh, a njih dvije idu jer traže šansu za osobno napredovanje i svoju obitelj koju će tek osnovati.
Do toga su nas dovele prethodne vlasti busajući se ljevicom ili desnicom za blagostanje i dobrobit države, osobito mladih kojima su lažno tepali da su budućnost Hrvatske. Svi koji imaju malo odlučnosti znaju da je to priča za mačku pod rep i bježe van. U Hrvatskoj od pustog sivila jednostavno ne mogu vidjeti perspektivu u budućnosti. Iz Splita stiže priče o mladoj medicinskoj sestri koja je otišla u Njemačku u Bonn i za svega par mjeseci za sobom povukla još šestoro ljudi. Među njima je mladi bračni par iz Omiša s djecom. Njena prijateljica našla je posao u Los Angelesu, čuva djecu supružnicima zaposlenim u filmskoj industriji. Oni su joj odmah kupili novi auto. Da je sličan posao našla za nekog hrvatskog tajkuna, dva puta bi razmislila bili platila kartu gradskog prijevoza za doći na posao ili bi uštedjela tih par kuna za kilo kruha i otišla raditi pješke.