U koprodukciji s partnerima iz Hrvatske, Slovenije, Bosne i Hercegovine i Makedonije, beogradska tvrtka “Intermedia Network” upravo radi na igranom filmu i TV seriji “Bit ćemo prvaci svijeta”, redatelja Darka Bajića, koji bi trebao biti završen dogodine. Scenarij je napisao Nebojša Romčević u suradnji s Gordanom Mihićem i Ognjenom Sviličićem, a po zamisli Zvonimira Šimuneca koji je ujedno autor i s Dejanom Petrovićem producent ovog značajnog projekta.
Ukratko, radnja filma temelji se na stvarnim događajima iz košarkaškog života bivše Jugoslavije i razvoja ovoga sporta, uz važan osvrt na 23. svibnja 1970. godine, dan kada je reprezentacija Jugoslavije osvojila svoje prvo zlatno odličje na Svjetskom prvenstvu u Ljubljani. U brojnoj glumačkoj postavi svoje mjesto našao je i Krešimir Petar Ćosić, sin Kreše Ćosića, velikana svjetske košarke, koji će tumačiti lik svojega oca. U istoj ulozi se nalazi i Stefan Kapičić, sin Dragana Kapičića, proslavljenoga košarkaša ondašnje Jugoslavije.
Robert Kurbaša naći će se u ulozi Petra Skansija. Igor Kovač, koji je ove godine ovjenčan Zlatnom arenom za najbolju mušku sporednu ulogu u filmu “Kosac”, glumi Ratomira Tvrdića. Goran Bogdan utjelovit će Nikolu Plećaša.
U razgovoru za Slobodnu Dalmaciju Krešimir junior je ispričao kako je zakoračio na filmsku scenu.
– Posve neočekivano, jer nikad nisam maštao o tome da se pojavim na filmskom platnu, međutim, jednog me je dana nazvao gospodin Darko Bajić, ponudio mogućnost da se okušam u njegovu filmu koji govori o košarci. Jedini uvjet bio je moj odlazak u Beograd na uobičajeni “casting”. Očito su im se svidjele moje kretnje i zaključli su kako bi sve skupa u konačnici trebalo dobro izgledati, kazao je Krešimir Petar Ćosić.
Na pitanje je li do sad imao kakav kontakt sa kamerama, Ćosić je izjavio – Jedina moja poveznica s kamerom jesu brojne prigode u kojima su se obilježavale razne obljetnice vezane uz mojeg oca Krešu. Uglavnom u kratkim prilozima prije, poslije i za vrijeme Kupa Krešimira Ćosića. I u takvim trenucima nisam imao izravni kontak, nego su me kamermani “lovili”.
U trenutku kad mu je otac umro, Krešimir Petar Ćosić imao je tek dvije godine, pa se oca ne može sjećati. Kakav osjećaj ga obuzima sad kad je pred njim uloga vlastitog oca?
– Iskreno, osjećaj je više nego čudan, to moram priznati. Ali je jednako tako i uzbudljivo jer na platno moram prenijeti sve informacije koje sam dobio o svojem tati, kojeg, nažalost, nisam imao prigodu upoznati. O njemu su mi kazivali članovi naše obitelji, koji su mi velika potpora u ovom projektu i svi su oduševljeni mojom ulogom. I njih zanima hoću li kroz scenarij doznati nešto novo o svojem ocu.
Nadalje, njegovi brojni prijatelji su me dobro upoznali s tim što je otac značio ne samo u košarci, nego i inače. Isto tako, čitao sam puno o njemu, čak ga počeo proučavati, što će mi zasigurno koristiti u želji da što bolje odglumim tatu. Još se u filmu traži osobnost, pa mi je dobro došlo što sam imao prigodu čitati njegove dnevnike koje je uredno vodio.