I ove će godine, izboriti se za smještaj u jednom od četiri zagrebačka studentska doma, ukupnog kapaciteta oko 7,5 tisuća mjesta, biti vrlo teško. Naime, svake godine se za krevet, koji brojnim obiteljima znači podnošljivije mjesečne troškove, natječe u prosjeku 11 tisuća studenata iz Dalmacije, Slavonije, Istre, Like i ostalih krajeva kojima metropola nije mjesto prebivališta.
Prosječna mjesečna cijena smještaja od oko 300 kuna mnogim je obiteljima gornja granica financijske izdržljivosti, pa je svakom roditelju itekako u interesu da mu dijete dobije smještaj u domu. Ovih su dana, prilikom podnošenja zamolbe u zagrebačkom Studentskom centru, naišli na obavijest da se „troškovi obrade natječaja” naplaćuju stotinu kuna.
U moru nameta koje zahtijevaju prijave i upisi na fakultete, plaćanje taksi i još kojekakvih papira, ovih stotinu kuna mnogima se učinilo previše, osobito zato što uplaćeni trošak ne znači i sigurno mjesto u domu. Ali, to nije sve: sretnike koji ostvare pravo na dom čeka još jedan izdatak u istom iznosu, predviđen za “troškove useljenja, preseljenja i iseljenja stanara studentskih domova u sastavu zagrebačkog SC-a”, kojeg studenti uplaćuju prilikom useljenja na blagajni studentskog doma.
Iz toga proizlazi da Studentski centar, od ovakvih uplata po stotinu kuna za podnošenje zamolbe za smještaj u dom, zaradi oko 1,1 milijun kuna! Kako pojašnjava sanacijski upravitelj zagrebačkog SC-a Pejo Pavlović, tražbina od stotinu kuna prilikom aplikacije za dom nije novost, plaća se u Zagrebu već šest ili sedam godina.
I premda se čini da stanovnici izvan metropole “spašavaju” poslovanje zagrebačkog SC-a, Pavlović ističe kako su zagrebački domovi znatno jeftiniji od onih u drugim gradovima, te da ove dvije uplate od po sto kuna idu u prilog činjenici da od 2009. godine cijena domova nije poskupila.