ZADAR– Iako je davno prošlo vrijeme hipika kada su „djeca cvijeća” u svojim kombijima putovali da bi se prepustili hedonističkim uživanjima, na Poluotoku smo otkrili jednu takvu oazu.
Iako je jedan od vozila parkirano na zelenoj površini, tamo već osam dana, o čemu svjedoči i ispuhana guma, a druga dva, s belgijskim registarskim oznakama, uz njega su se „ulogorili” prije tri dana, nitko od nadležnih službi očito ih nije primijetio. Osobito što su putnici jednog od kombija na parkiralište koje to nije, pretvorili u kampiranje na otvorenom. S pogledom na zelenilo rive i more.
Tko će ih spriječiti u originalnom obliku turizma, to je veliko pitanje. Kod nas se odgovornost bez problema prebacuje s jedne na drugu službu. Svi se pri tom pozivaju na zakone, a sve što život nosi, papirnati propisi ne mogu nikad obuhvatiti. Pa nam se javljaju savjesni građani, nemoćni pred sustavom, kako bi barem javno probudili nečiju profesionalnu savjest.
Nezgodno je to u vruću srpanjsku nedjelju, kada Gradom hodaju samo turisti.
Neprimjereno (ne)odjeveni kao mladići koje smo snimili na Šetnici ili uspavani kao što je Nijemac koji je od kamenih ostataka antičkog ležaja, sebi improvizirao ležaj.
To nije sve. On je uzurpirao i jednu klupu na kojoj prodaje ili možda izlaže svoje meditacije. Doista bi teško bilo shvatiti što piše na tim listinama, ali je vlasnik u podnevnom odmoru potrudio se da ponudi svoj „turistički proizvod” na besplatnoj klupi.
Svašta turisti sebi dopuštaju, a mi se uvijek pitamo, je li se tako ponašaju doma, odnosno što bi se nama dogodilo da to isto radimo kod njih u gostima.