Luka Zadar prije nekoliko je dana proslavila dobijanje prvenstvene koncesije za obavljanje lučkog posla o kojoj je ovisila budućnost Luke koja je od prošle godine u većinskom vlasništvu slovenskog poduzetnika Dalibora Rupnika. Luka je zahtjev za koncesiju predala još 2008. godine te se u međuvremenu promijenilo nekoliko većinskih vlasnika.

Zadatak da dođe do koncesije pripao je Jurici Kešini, direktoru Luke u kojoj je prethodno bilo negodovanja malih dioničara. Čini se da ih je novi vlasnik i novo vodstvo Luke uvjerilo da imaju održivi plan razvoja Luke pa su mali dioničari koji se uglavnom sastoje od bivših ili sadašnjih radnika, podržali njihove ambiciozne planove. Kešina u intervjuu za Poslovni dnevnik govori o povratku Zadra na lučku kartu Hrvatske, naglasivši da je to zajednički interes Luke te lokalnih i državnih vlasti od kojih je, kako kaže, imao veliku pomoć u dobijanju koncesije kao preduvjeta razvoja Luke.

Luka Zadar u zadnje je vrijeme često bila u medijima zbog sumnjivih vlasničkih odnosa, a posljednji većinski vlasnik je ujedno i vlasnik taksi službe u Sloveniji zbog čega se pisalo o pobuni malih dioničara.


Radim za stranog investitora i manje-više me ne zanima odakle je, niti je na meni da to komentiram. Što se tiče vlasništva, tu nema ništa sporno. Zanimalo me samo da je zakoniti imatelj dionica i on to jest. Na zadnjoj izvanrednoj skupštini je gotovo sto posto posto malih dioničara glasalo za prijedloge Nadzornog odbora te su mene potvrdili za direktora. Priče kako su mali dioničari, od kojih je većina bivših i sadašnjih radnika, protiv novog vlasnika i Uprave ne drže vodu jer takvo jedinstvo većinskog i malih dioničara na nekoj skupštini nisam odavno vidio.

Zašto je tako dugo trebalo da Luka Zadar dobije koncesiju? 


Ne mogu reći jer nemam spoznaja budući da su komplikacije nastale prije našeg dolaska. Špekulacije po medijima su bile svakakve, ali možda su to bile lokalne zadarske priče u koje nisam i ne želim ulaziti. Prema svim akterima, a riječ je o radnicima, Gradu, Županiji, Lučkoj Upravi, nastupili smo kao partneri i možda je to bio dio rješenja. Proces nismo mogli obaviti sami. Ministarstvo pomorstva, prometa i infrastrukture, Županija, Grad i Lučka uprava su nam izrazito mnogo pomogli da koncesiju dobijemo u rekordnom roku.

Jeste li onda imali konkurente za koncesiju koji su vas pokušali spriječiti da je dobijete umjesto njih?


Koliko mi znamo, ne. Luka Zadar je trebala dobiti koncesiju, ako ništa drugo, po načelu pravednosti na temelju kojega su je dobile sve ostale hrvatske luke. Zašto bi Zadar bio iznimka?

Dogovorena cijena koncesije je dvije kune po kvadratu. Neki tvrde da je to previše jer je prethodna koštala 30 lipa.
Cijena od 30 lipa je nerealno niska. Osim toga, Lučke Uprave se više ne financiraju od strane Ministarstva zbog čega moraju pronaći samostalne izvore prihoda pa više ne mogu priuštiti tako niske cijene. Postoje i ostali troškovi, poput tegljača, koje koncesionari moraju pokrivati i u njima moramo sudjelovati. Moramo zajednički nastupati s Lučkom upravom, Županijom, Gradom i Ministarstvom i Vladom i samo tako možemo uspjeti jer se u konačnici radi o zajedničkom cilju i interesu - a to je razvoj gospodarstva ovog područja. To je preduvjet našeg razvoja, a cijena koncesije vodi u tom smjeru.

Lokalne vlasti su brzu cestu predstavile kao preduvjet razvoja luke. Međutim, u pitanju je najskuplji oblik prijevoza. Kako je moguće razvijati teretnu luku ako ne postoji razvijena željeznička infrastruktura?


Nikako. Ali morate znati da je željeznica u svim planovima i projekcijama. Radi se na planovima da se aktivira Unska pruga koja je iznimno bitna ne samo za naš razvoj, nego i luka u Šibeniku i Splitu. Zato smo ujedinjeni u cilju da obnovimo prugu i na tome se intenzivno radi. Njezina obnova se mora rješavati na razini Ministarstva, koji to pak treba rješavati preko institucija Europske unije i međudržavnih ugovora.

Sve manje Zadrana je upoznato s činjenicom da postoji teretna luka pred kojom su prije 30 godina čekali brodovi da dođu na red za ukrcaj, odnosno iskrcaj.
I mnogi potencijalni partneri u inozemstvu kojima smo ponudili naše usluge nisu imali pojma da postoji luka na takvoj poziciji kao što je Zadar i sada su zainteresirani da dođu. Zadarska luka je idealna za skladištenje naftnih derivata, drva koji ima odlične uvjete za sušenje, kao i smještanje logističkih baza. Luka bi zajedno sa svojim investitorima trebala dobiti nove kapacitete, pri čemu mislim i na nova skladišta naftnih derivata. Tekući tereti su budućnost Luke, ali uz značajna ulaganja. Zanima nas izgradnja vlastitih kapaciteta. Firma je zdrava i nije opterećena nikakvim kreditima ili zaduženjima pa bi mogli i sami financirati razvoj, ali ćemo se najvjerojatnije odlučiti da u investicije uđemo s partnerima.

Imate li ulagače?


Za sad smo u ozbiljnim razgovorima s nekolicinom inozemnih i domaćih ulagača. Primjerice, general Ante Gotovina uložio bi u hladnjaču u Luci koja je danas derutna i treba je iznova graditi. U njima bi skladištio hranu za tune u tunogojilištu. U pitanju je investicija od oko 10 milijuna kuna, a to je tek početak. Također smo zainteresirani za predviđeni kontejnerski terminal od 100.000 kvadratnih metara između nas i nove putničke luke. Sada kada smo dobili koncesiju, možemo napokon početi razgovarati s ozbiljnim investitorima. Naš investicijski ciklus bi u jednom trenutku mogao zaposliti cjelokupnu zadarsku građevinsku operativu. Nisu u pitanju ogromna sredstva, ali su raspoređena ciklički i mogu zaposliti veći broj ljudi.

Koliko će trajati investicijski ciklus?


Oko sedam godina, ali sve ovisi koliko će se investicijski elaborat mijenjati, kao i od tržišnih uvjeta. Imamo dosta mrtvog kapitala, poput nikad završene upravne zgrade od 10.00 kvadrata koju ćemo morati privesti svrsi.

S obzirom na investicijski ciklus koji najavljujete, hoćete li nastaviti dijeliti dividendu?


Moja je preporuka da se zbog investicijskog ciklusa ne dijeli dividenda. Nadzorni odbor je također donio takvu preporuku, ali o tome će ipak odlučivati skupština.

Hoćete li povećavati broj zaposlenih s obzirom na planove povećanja kapaciteta?


Dugoročno bi se broj zaposlenih trebao povećavati, ali kratkoročno će dio ljudi prirodnim odljevom otići u prijevremenu imovinu. Prosječna dobna struktura naših zaposlenika je oko 53 do 54 godine, što znači da Luku treba kadrovski obnoviti. Nakon što završimo kadrovsko restrukturiranje vidjet ćemo koliko ćemo novih ljudi dovesti. Riječ je o prirodnoj, biološkoj zamjeni. Mijenjamo način upravljanja i morat ćemo se modernizirati na korporativnoj razini.

Bojite li se konkurencije Šibenika i Splita?


Ne postoji klasična konkurencija na koju mislite jer s lukama koje spominjete moramo surađivati. U suprotnom nitko od nas neće zarađivati. Vlastite strateške politike moramo zajednički promišljati.