Premijer Zoran Milanović ne planira rekonstruirati svoju Vladu, potvrđeno nam je u utorak u Banskim dvorima. Predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko tako je u dva dana dobio dvije izravne odbijenice: prvo mu je predsjednik Republike poručio da nema ovlasti sazivati sjednicu Vlade, jer to može učiniti samo premijer, a potom su na Markovu trgu otklonili i sve sumnje u mogućnost da premijer u pola mandata posegne za kadrovskim refreshmentom u svojem Vladinom timu.
Traži na krivom mjestu
U SDP-u su prilično rezolutni: od rekonstrukcije Vlade na traženje Karamarka neće biti ništa. – Karamarko govori da nešto želi, a u dvije godine u Saboru nije predložio niti jedan zakon, niti jednu mjeru, niti jednu suvislu inicijativu – kaže šef zastupničkog kluba socijaldemokrata u Saboru Igor Dragovan, kritizirajući HDZ što nema nikakve vizije „osim želje da dođu na vlast”.
– Ako traži rekonstrukciju, neka je zatraži u Saboru. To je mjesto gdje se odlučuje o takvim stvarima – zaključuje Dragovan. Strategija socijaldemokrata je jasna. Ako nekim ministrom nisu u HDZ-u zadovoljni, mogu u parlamentu tražiti glasanje o povjerenju. Odnos snaga je takav da Kukuriku koalicija u Saboru ima stabilnu većinu koju HDZ ne može ugroziti.
U praksi, to znači da rekonstrukciju Vlade može pokrenuti samo premijer. Milanović je do sada obavio nekoliko „letećih” izmjena. Iz Banskih dvora su otišli Zlatko Komadina, Radimir Čačić, Mirela Holy i Neven Mimica, a na njihova su mjesta došli Siniša Hajdaš Dončić i Mihael Zmajlović, dok je Vesna Pusić preuzela poziciju prve potpredsjednice Vlade.
Još imaju ‘force’
No, riječ je o promjenama koje su u pravilu bile uvjetovane vanjskim okolnostima – sudskim presudama, aferama, zdravstvenim biltenima ili odlasku u Bruxelles na novu dužnost – a ne ciljanim planom za redizajn Vlade. Po tome bi Milanović mogao postati prvi premijer u posljednjih trinaest godina koji na koncu neće napraviti rekonstrukciju vlastite Vlade.
I Ivica Račan, i Ivo Sanader i Jadranka Kosor su u pravilu u drugoj ili trećoj godini mandata pristupali opsežnijim kadrovskim promjenama u svojim vladama. Aktualni premijer očito ima veće povjerenje u vlastite ministre od svojih prethodnika, pa očito procjenjuje da Vladi ne trebaju ni nestranački stručnjaci, ni „svježa krv”, jer njegov tim još ima „force” za borbu protiv krize. Karamarkovim zahtjevima, apelima i traženjima usprkos.