S ulaskom u EU Hrvatska nije postala željena zemlja za tražitelje azila koji bijegom od siromaštva i rata traže bolji život, a oni koji su u Hrvatskoj zasad pronašli utočište, često zbog predrasuda nailaze na nerazumijevanje javnosti.
Nepoznanica azilantima nisu ni fizički napadi, pa ni zabrana ulaska u noćne klubove.
Broj azilanata u Hrvatskoj nije doživio svoj bum niti je zabilježen trend rasta broja tražitelja azila otkad je Hrvatska postala članica EU-a, već je njihov broj čak i smanjen u odnosu na isti period lani, rekla je Hini voditeljica Službe za migrante Hrvatskog Crvenog križa (HCK) Sanja Pupačić.
Razloga za to je mnogo i svaka osoba ima svoju priču, a tražitelji obično žele ići u zemlje gdje imaju obitelj, prijatelje i uspostavljenu zajednicu koja im može pomoći uklopiti se.
Hrvatska, i dalje tranzitna i pomalo egzotična zemlja za azilante, u prošlih devet godina odobrila je svega sto azila i zaštita od oko 4000 zahtjeva, što je desetak puta manje od prosječnog broja azila odobrenog u Uniji.
Pupačić poručuje da Hrvatska mora što bolje pripremiti zajednicu za prihvaćanje azilanata kako se ne bi događali slučajevi poput hotela Porin, prihvatilišta za tražitelje azila u zagrebačkim Dugavama, gdje je lokalno stanovništvo zbog neinformiranosti peticijom tražilo premještanje prihvatilišta na drugu lokaciju.
‘Ljudi u pokretu’
Radi razbijanja predrasuda i preveniranja diskriminacije HCK provodi projekt ‘Ljudi u pokretu’, koji sufinancira EU. Iako još nema dosta podataka iz kojih bi se mogao točno utvrditi odnos zajednice prema azilantima, primjeri iz svakodnevnog života pokazuju da ljudi reagiraju različito: od potpunog razumijevanja i njihova uključivanja u zajednicu do neprihvaćanja, u nekim slučajevima čak napada i diskriminacije.
Ljudi misle da su azilanti skloni krađama; tamnoputi su nepoželjni u diskotekama. Nažalost, primjećujemo da građani često reagiraju loše zbog manjka informacija ili predrasuda pa misle da tražitelji dobivaju značajan novac od države, da će im oduzeti posao ili da su skloni krađama, a u nekim slučajevima čak da će ih zaraziti, kazala je Pupačić.
Negativni primjeri pokazuju da su azilanti ponekad izloženi i fizičkim napadima na javnim mjestima. Jedan tražitelj azila iz Ugande, koji je krajem rujna napadnut u Zagrebu, ispričao je djelatnicima prihvatilišta “Porin” da mu ništa nije jasno i da ne zna zašto je napadnut. To mu je drugi napad koji je doživio, ali tvrdi da se i dalje osjeća sigurnim.
Zabilježeni su i primjeri diskriminacije kad se tražitelje azila, kako tvrde, ne pušta u zagrebačke noćne klubove i diskoteke. Djelatnici nekih klubova, naime, provjeravaju tamnopute posjetioce te ih ne puštaju unutra ako im pokažu iskaznicu tražitelja azila. To se prakticira od kraja 2012., a u posljednje vrijeme stanje se malo smirilo. Vlasnici navode da ih ne žele u klubovima jer rade probleme.
Dvije strane medalje
Tražitelji azila najčešće dolaze iz zemalja poharanih ratnim sukobima, poput Sirije ili već desetljećima nestabilnih zemalja u kojima se često krše ljudska prava, poput Somalije i Afganistana.
No da medalja uvijek ima dvije strane, pokazuju i brojni dobri primjeri po kojima su građani spremni pomoći azilantima, bolje ih upoznati, naučiti njihov jezik, kulturu i pokazati im svoj grad.
Iako je među 4000 osoba koje su tražile azil u Hrvatskoj bilo i onih koje su se ponašale neprihvatljivo, zbog toga, kaže Pupačić, ne treba sve druge prosuđivati prema nedjelima pojedinaca.
Prema policijskim podacima, početkom rujna u Zagrebu su uhićena trojica Marokanaca koji su navodno opljačkali i pokušali silovati 19-godišnju Zagrepčanku. Pupačić, međutim, objašnjava da u svakoj skupini ima pojedinaca sklonih prekršajima i kaznenim djelima pa tako i među tražiteljima azila.
Odobreno 100 zaštita
U Hrvatskoj je od 2004., kada je prihvaćen prvi Zakon o azilu, prema podacima MUP-a odobreno sto zaštita, od toga 52 statusa azila i 48 statusa supsidijarne zaštite koja se odobrava strancu kad ne ispunjava uvjete za azil, ali za kojeg se vjeruje da bi u zemlji podrijetla bio izložen ozbiljnoj nepravdi.
Najčešće zemlje podrijetla osoba kojima je odobrena zaštita su Afganistan, Rusija, Somalija i odnedavno Sirija.
Od 2004. u Hrvatskoj je azil zatražilo 4095 osoba, a iako je postotak odobrenja jako malen, u HCK kažu da brojni tražitelji napuštaju Hrvatsku prije završetka postupka zbog čega ju je teško uspoređivati s drugim članicama Unije. Hrvatsku čak napuštaju osobe koje su dobile azil i to je učinila približno jedna četvrtina.