Stari Zadrani i narod zadarskoga kraja, Boduli i Kotarani, povijesni grad u Zadru, onaj u prstenu zidina, i danas zovu Gradom. Izgovaraju ga s poštovanjem i pišu velikim slovom – Grad. Prihvatio sam taj običaj. Poluotok je novo ime. Nastalo je kao tehnički naziv u okolnostima iza Drugoga svjetskog rata. Vlasti su tada radi ondašnjih prilika podijelile Zadar na rajone. Tako je Grad postao rajon Poluotok. Kasnije je činovnička inercija proslijedila taj naziv u sve češće ime, a ono značajno potiskuje tradiciju., piše u uvodu otvorenog pisma kojeg je javnosti uputio prof. dr Pavuša Vezić s Odjela povijesti umjetnosti zadarskog sveučilišta.
– U ovome napisu zalažem se da Grad ostane Grad. Ali naravno, ne samo na razini naziva i jezične forme (mada je ime, također spomenik i valja ga čuvati kao i ostala kulturna dobra) već da povijesni grad u Zadru sa sadržajima i funkcijama očuva poštovanje stečeno u prošlosti. Dakako, sama potreba za pisanjem na temu sadržaja i funkcija, ali i dostojanstva prostora, ukazuje da nešto s tim ovdje nije u redu, nešto ne valja.
Tri hotela, dva kinematografa…
Prisjetimo se koga i čega je u Gradu sve manje, ili uopće nema, a bilo je.
Bila su na pr. dva kinematografa. Potom jedan s dvije dvorane, Callegro. Ni one više nisu kino. Nema ga u Gradu. Koncertne dvorane, također nema. Ipak, priredbe muzičke sezone Hrvatskog narodnog kazališta, izvođene mahom na Sveučilištu, kazuju koliko dvorana nedostaje. Glazbene večeri u sv. Donatu više nisu onaj festival rane glazbe kao nekada, a bio je jedan od značajnijih takve vrste u Europi.
Spomenut ću i hotele. Postojala su tri. Hotel Forum je našao novi put i održao se. Pridružili su se maleni gradski hoteli Bastion i Kalelarga. No hotel Zagreb, na mjestu koju bi baš svaki hotelijer mogao samo poželjeti, doslovno se raspada posred Rive, hotel Beograd vjerojatno više nikada hotelom neće biti.
Nedostaje i Gradska kavana. Mnogi se prisjećaju atmosfere koju je pružala osobito ljudima od pera, od riječi i knjige, od kritičkog promišljanja. Nedostaje i Restoran za samoposluživanje s načinom i vrstom pristupačne prehrane, svakako bolje od pizze i fast fooda, onima skromnih mogućnosti, a nije ih malo.
Muzeji. Funkcioniraju zapravo izložbe, Stalna izložba sakralne umjetnosti i Muzej antičkog stakla, potonji s dodatnim likovnim priredbama. No pravi programi starih zadarskih muzeja, muzeološki ambiciozniji, ograničeni su u skučenim i slabo opremljenim prostorima, da se o ostalome ne govori.
Poseban problem čini trgovina. Umnogome se iselila u predgrađa, u robne kuće. U Gradu je ponuda sužena na onu koju nude DM, Kozmo, Bipa i slične drogerije. Mnoštvo je butika, suvenirnica, zlatarnica, trgovina cipela, pekarskih proizvoda, ali nabaviti ono što nazivamo običnim kućnim potrepštinama otežano je. Konfekciju Modnog magazina, Varteksa ili Maestra zamijenile su banke i šareni sladoledi na Kalelargi. Često treba ići u kola pa u robne kuće. Prisjećam se butige koju smo zvali U Vice, ali i ostalih sličnih. Grad je s lancem malih dućana bio sav velika robna kuća u kojoj se sve nužno, i puno više od toga, moglo naći hodanjem iz jedne ulice u drugu, iz kvarta u kvart. Bio je živ baš kao mnogi slični. Danas je ta vrsta ponude ograničena na spomenuti profil. Neki izlozi unajmljivani po modelu uzmi ili ostavi, čame oblijepljeni pakpapirom čekajući profit koji s dobrom ponudom Grada baš i nema puno veze.
Stanovnika Grada je sve manje
Manjak koji počinje ozbiljno zabrinjavati jesu ljudi. Sve je manje na pr. učenika. Muzička škola je na novoj lokaciji, Tehnička također. U dnevnom ritmu Grada manje je srednjoškolaca. Gradska knjižnica također je na novoj lokaciji, i pobire sjajne uspjehe, hvalevrijedne su i njezine filijale na Bilom Brigu i Arbanasima, ali u Gradu je manje velikih i malih čitača, i knjiga!
Pritom ne bi valjalo umanjivati napore ni dosegnute rezultate sve boljega izvanjskog uređenja Grada, oslobađanja njegovih zidina, sređivanja parkirališta i prometa oko njih, uređivanja Rive i Jazina, luke, gradskih parkova i trgova, turističkih atrakcija poput Pozdrava Suncu ili Morskih orgulja (možda bolje svirala?). Sve je to vrijedno. Međutim, još više ga valja sređivati iznutra, pazeći prije svega na množinu građana i domova, održavajući ključne sadržaje i funkcije, čuvajući institucije, … – da Grad ostane Grad.