Jozef Duši živi u Pridrazi i samohrani je otac troje malodobne djece. Supruga mu je umrla prije dvije i pol godine, kada je najmlađe dijete imalo šest mjeseci.
Jozef Duši, po nacionalnosti Albanac, razvojačeni je branitelj, dragovoljac Domovinskog rata koji je, osim vukovarskog, prošao sva ratišta po Hrvatskoj. U utorak je njegov najmlađi sin navršio tri godine.
Za Jozefa Dušija proslava rođendana imala je i gorku stranu – toga dana istekao mu je trogodišnji porodiljni dopust, a s time i primanja od kojih je živjela ova četveročlana obitelj. Duši bi morao naći posao. Tko će ostati s djecom? U zadarski Caritas u srijedu je došao Jozef Duši i preuzeo novčanu pomoć od 2500 kuna, koje mu je u suradnji sa Caritasom omogućila Galerija sakralne umjetnosti „Laudato”.
Jednu novčanu pomoć u Caritasu je primio Duši, a druga, u istom iznosu, uručena je Robertu Ukaju. Prvi put suočen s interesom javnosti, Robert Ukaj je kazao da je teško bolestan, da je na nozi imao 14 operacija, da u Zadru živi kao podstanar sa suprugom i četvero djece od kojih najstarija kćerka ima sedam i pol godina, a najmlađi je sin u dobi od 11 mjeseci.
I on je bio u Domovinskom ratu od prvog do zadnjeg dana, invalid je, a prije nekoliko dana su mu dvadeseti put (!) odbili zahtjev za mirovinu. Vrhunac apsurda je da njegova supruga Ljulja još uvijek ne može dobiti domovnicu i postati hrvatska državljanka, a to traži punih osam godina.
U Caritasu u srijedu muk. Jozef i Robert preuzeli su novac koji im je osigurala Galerija „Laudato” i zahvalni su na tome, ali spominju samo Mirjanu Tadić, zamjenicu ravnatelja Caritasa. – Teta Mirjana me „pronašla”, još puno ranije. Da nije nje, poludio bih. Da nema Caritasa, moje dijete danas ne bi išlo u srednju školu, jer u kući nije bilo novca za prijevoz.
Kuća u kojoj živim u Pridrazi ostala je od pokojne supruge i to mi je prepreka. Imam gdje živjeti, što mi više treba, kazali su mi svi kojima sam se obraćao – kazao je Jozef Duši, koji ne zna kako dalje bez porodiljne naknade.
– Iskreno, puno sam se nadao, jer sam davao sve od sebe u ratu gdje sam bio, od 112. brigade, do specijalne policije. Išao sam srcem, želio sam Hrvatsku, nisam se bojao nastradati. Moje supruge više nema. Kad je umrla, ja sam napustio posao, preuzeo porodiljni i nastavio brigu o djeci. Za to najviše hvala Caritasu, jer živim za to da podignem svoje troje djece – kazao je Duši.
Ni Robert Ukaj nema primanja. On ne može raditi zbog teškog oboljenja, a supruga nema državljanstvo. Do srijede i njihova dolaska u Caritas nitko nije ni znao kako se ove dvije obitelji bore za život. Novčani dar od „Laudata” donijet će ovim očevima dostojanstvo pred djecom u dane blagdana.
Neće oskudijevati u hrani na Badnjak i na Božić. A bit će i za darove, za znak pažnje u vremenu darivanja, uz roditeljsku ljubav koje ne nedostaje. Čuvši za Jozefa Dušija, u Caritas su u srijedu nenajavljeno došli mještani Sali s Dugog otoka, te „šokirali” darom.
– Lovili smo lignje i onda smo ih prodali. Zaradili smo 4500 kuna koje sada darujemo vama. A donijeli smo vam i ovu torbu s lignjama i hobotnicom da vam „osiguramo” lijepi jelovnik na Badnji dan. Držite se! – rekli su Saljani, zbog čije se geste Duši rasplakao. Četvorica Saljana – Ivo Švorinić, Tomislav Morić, Duje Šešelja i German Grbin – čelnici su i članovi Športskog ribolovnog društva „Kornati”.