Nakon vrućina i ljetnih gužvi koje su osim u gradu bile aktualne i u zadarskom zatvoru, situacija se u toj ustanovi normalizirala. Rekordan broj zatvorenika od 139 koliko ih je, prije svega, nešto više od mjesec dana evidentirano, pao je na 97 od čega 43 izdržava pravomoćnu kaznu, 46 ih je još uvijek pod istragom, a sedmero izdržava kaznu zatvora temeljem presude Prekršajnog suda. Josip Višić, Šibenčanin koji upravlja tom ustanovom već gotovo tri mjeseca, nakon što je odlukom ravnatelja Središnjeg zatvorskog sustava, Branka Perana, zamijenio ravnateljsku fotelju sa Zadraninom Denisom Skitarelićem, zadovoljan je trenutačnim stanjem. O nedavnim pritužbama pojedinih zatvorenika koji su se prvenstveno žalili na prehranu i prenapučenost, kaže kako su te pritužbe neosnovane.
– Istina je da smo u jednom trenutku imali čak 139 osoba lišenih slobode u zatvoru, međutim, isti problem tijekom ljetnih mjeseci bio je aktualan i u drugim zatvorima, tako da je to nešto na što nismo mogli utjecati. Ono što smo mogli učiniti jest olakšati zatvorenicima boravak tijekom ljetnih vrućina na način da smo im produljili mogućnost boravka na hodnicima i na otvorenom prostoru namijenjenom za šetnju, postavili smo kanistar s vodom, produžili korištenje električne energije do jedan sat u noći i omogućili im korištenje ventilatora. Što se prehrane tiče, tu zaista nema mjesta pritužbama, a ono što je bilo, uglavnom se odnosilo na neke posebne prohtjeve. Tako smo, primjerice, imali zatvorenika koji se žalio jer u zatvorskoj kantini nije bilo posnog sira – ispričao je Višić koji iza sebe ima već 20 godina iskustva rada sa zatvorenicima, od čega 18 na mjestu šefa zatvorskog osiguranja, a tri i pol ravnateljskog staža u šibenskom, splitskom i trenutačno u zadarskom zatvoru. Upitan o sličnostima i različitostima ustanova u kojima je radio, kaže kako je situacija gotovo identična, te da se konkretno u zadarskom i šibenskom zatvoru različitosti ponajviše očituju u kapacitetu i broju sigurnosno rizičnih zatvorenika, jer šibenski zatvor ima ustrojen odjel za izdržavanje zatvorskih kazni od jedne pa do maksimalnih kazni od 40 godina zatvora.
– Izuzetno sam zadovoljan, a posebno sa službenicima zatvora. Zatekao sam jednu dobro organiziranu ekipu s kojom zaista nije teško raditi – rekao je Višić priznavši ipak kako mu “idilu” radnog mjesta remeti svakodnevno putovanje iz Šibenika u Zadar i obrnuto. Preseljenje u Zadar, koje bi taj problem riješilo, ne može si priuštiti zbog obitelji, supruge i troje djece pa mu ostaje nadati se kako neće doći do produljenja ugovora koji mu ističe za tri mjeseca.
Broj zatvorenika u šibenskom zatvoru znao je na dane dosezati i brojku od 200, za razliku od zadarskog koji bilježi najviše 139 zatvorenika pa je rad u zadarskom zatvoru i samim time manje zahtjevan, kaže aktualni ravnatelj zadarskog zatvora Josip Višić koji jedan dan u tjednu izdvaja za razgovor sa zatvorenicima na njihovo traženje.
– Najveći broj pritužbi odnosi se na propisane terapije, a na koje zapravo upravitelj zatvora ne može utjecati. Ponekad se traže neki proizvodi u kantini koji nisu u tenderu javne nabave, a rijetko premještaj u drugu ćeliju – ističe Višić napominjući kako su ti prigovori identični i u zadarskoj i šibenskoj kaznionici. Kada je riječ o prehrani, takvih primjedbi gotovo da nema, kaže Višić napominjući da se zatvorenicima poslužuju prehrambeni proizvodi koji kakvoćom i kvalitetom zadovoljavaju prehrambene i higijenske standarde te da hranidbenu vrijednost nadzire medicinsko osoblje i liječnik koji po potrebi iz zdravstvenih razloga ponekad propisuje i dodatne obroke.
Zatvorenicima osigurana liječnička i psihijatrijska pomoć Kada je riječ o medicinskoj skrbi o zatvorenicima u zadarskom zatvoru taj je problem riješen potpisivanjem ugovora o djelu s liječnikom opće prakse koji pruža usluge primarne zdravstvene zaštite zatvorenika kako i s psihijatrom koji skrbi o mentalnom zdravlju osoba lišenih slobode. Oba liječnika, ističe ravnatelj Josip Višić, u zatvor dolaze dvaput tjedno, a prvi zdravstveni pregled obavlja se u zakonskom roku od 72 sata od prijema osobe na smještaj u kaznenu ustanovu. Stoga, napominje Višić, ne stoje pritužbe kako bi moglo doći do kakve zaraze unutar kaznene ustanove, a smještajem psihički bolesnih osoba u zatvorsku bolnicu rješava se i mogućnost eventualnih problema koje bi boravkom takvih zatvorenika s drugima mogao iskrsnuti.