Netom prije zaključenja dokaznog postupka optuženik za ratni zločin nad civilnim stanovništvom Nikola Munjes (43) s gotovo stopostotnom sigurnošću imenovao je krajiškog milicajca Željka Ležaju iz Biljana Gornjih, kao mogućeg "vampira" koji je prijetio i mučio Duju Pešuta zarezavši ga nožem bajunete po vratu, nakon čega mu je pio krv iz rane i govorio da će mu se napiti ustaške krvi.

- Ja ne želim odgovarati za nešto što nisam počinio. Kada su Dujo i Grgo Pešut privedeni zbog sumnje da su Hrvatskoj vojsci nabavljali brašno, ja nisam radio. Ležajina grupa je taj dan bila na terenu, a o tom nekom hapšenju zbog brašna čuo sam sutradan u stacionaru od mojih kolega Micka i Zorana Dobrića. Ležaja je bio poznat po iživljavanju nad civilima hrvatske, ali i srpske nacionalnosti, i to pogotovo otkako mu je brat poginuo - ispričao je Munjes sudskom vijeću Županijskog suda u Zadru pred kojim mu se vodi postupak zbog sumnje da je 22. rujna 1991. godine u Perušiću, kršeći pravila Međunarodnog prava za vrijeme oružanog sukoba osobno napadao pojedine civile, mučio ih, nečovječno postupao i primjenjivao mjere terora prema civilnim osobama, odnosno da je prijetio i fizički maltretirao Duju Pešuta. Za konkretan događaj koji mu se stavlja na teret Munjes je pojasnio da je saznao 25. ožujka prošle godine iz optužnice koja mu je predočena u ekstradicijskom zatvoru u Crnoj Gori, a odakle je potom, temeljem međunarodne tjeralice, izručen Hrvatskoj. Na poseban upit suca Borisa Radmana da pojasni prije rečeno kako je o tom događaju u Perušiću čuo od kolega, Munjes je dodao da je to bilo u stacionaru u Benkovcu dan nakon što se vratio s pogreba Veliboru Cupaću u Korlatu na koji je kao kolega, ali i susjed i daljnji rođak, bio poslan od svojih nadređenih, no da tada nije znao imena ljudi koji su mučeni.

Obrana tvrdi da nije dokazana krivnja

Munjes je, inače, za ovo djelo 1995. godine u odsutnosti već bio osuđen na devet godina zatvora na što je jučer u završnim riječima podsjetio zastupnik tužiteljstva ističući kako je tadašnja presuda donesena temeljem činjenica i iskaza oštećenih. Naglasio je kako sve te činjenice i dalje egzistiraju, a da je okrivljenikova obrana iskonstruirana, nepovezana i nelogična te da je očito kako je usmjerena izbjegavanju kaznene sankcije. No, Munjesov je branitelj Slaven Dmitrović naglasio kako se na osnovu iznesenih činjenica i iskaza svjedoka i oštećenika u ovom postupku ne može nedvojbeno reći da je njegov branjenik zaista ta osoba koja je mučila Duju Pešuta.

- Činjenica je da ni do danas nije utvrđen datum inkriminacije, odnosno je li to bio 21. ili 22. rujna. Isto tako, činjenica je da se mučenje za koje se moj branjenik tereti događalo u kašunu kamiona, a širina od klupe do klupe, na kojoj su licem jedan prema drugome sjedili Duje i Grgo Pešut, je svega jedan metar. Maltretiranje nije trajalo cijelim putem od Perušića do Benkovca pa je teško povjerovati kako unatoč strahu u tih 30-ak minuta ni Duje, a niti Grgo nisu pogledali osobu koja je Duju mučila niti su ga na prepoznavanju u prostorijama policije uspjeli prepoznati. Štoviše, Duje ga nije prepoznao ni na predočenoj mu fotografiji iz tog vremena, a u svom je iskazu naveo kako je osoba koja ga je mučila bila "žute, kratke kose" - nabrajao je Dmitrović u završnim riječima dodavši još i kako se na toj fotografiji jasno vidi da je Munjes imao žarko-crvenu, dužu kosu, takozvanu "beatlesicu". To što ga je Dujin brat Ante prepoznao Dmitrović je argumentirao činjenicom da su se od ranije poznavali s gradilišta te da je Ante prepoznao osobu imena Nikola Munjes, ali ne osobu koja je mučila njegova brata. U prilog tome citirao je Antine riječi da je nakon što je u koloni maskiranih i naoružanih "martićevaca" koji su mu prošli ispred njegove kuće prepoznao Munjesa na kraju kolone te mu doviknuo "žuti što tražiš", ustvrdivši kako bi takvo što bilo presmiono.

- I sami oštećenici su svjedočili o tim vremenima, psihozi i strahu zbog kojeg je Duje čak 42 dana spavao u otvorenom grobu na mjesnom groblju, pa je teško povjerovati da bi Ante kao Hrvat takvo što dobacio skupini od 15-ak naoružanih milicionera srpske nacionalnosti - rekao je Dmitrović zatraživši da se u zapisnik unese i Antina izjava "zaključili smo da je to sigurno Nikola Munjes" koju je iznio u svom svjedočenju opisujući razgovor sa sumještanima srpske nacionalnosti kojima se obratio nakon što je saznao da mu je brat uhićen. Na koncu, Dmitrović je zaključio kako postoji ozbiljna sumnja u to da je Munjes počinio djelo za koje je optužen, da sud nema dovoljno dokaza za nedvojbeni zaključak i optužujuću presudu, te da bi stoga trebalo poštivati načelo "in dubio proreo" i pokloniti vjeru okrivljeniku.

Upitan na koncu slaže li se s obranom svog odvjetnika i ima li što dodati Munjes je kazao:

- Još jednom ponavljam da nisam kriv za ovo djelo i da ću odgovarati za sve što jesam. Pročitao sam članak u Zadarskom listu od ponedjeljka gdje je objavljen dokument da sam sudjelovao u krađama auta u Bruškoj i Podgrađu 1992. godine i da sam za to bio suspendiran. To je istina i za to ću odgovarati, a ovo u Perušiću nisam bio ja.

Sudsko vijeće sastavljeno od predsjednika Borisa Radmana te sudaca Dijane Grancarić i Ante Anića danas u 10.30 sati odlučit će o Munjesovoj sudbini te mu izreći presudu.