Hrvatska ima skoro 320 tisuća nezaposlenih, a nas poslalo u Solin, jer je don Vinku Sanaderu, mjesnom župniku i bratu Ive Sanadera, na računima nađeno oko tri milijuna kuna prikupljenih zadnjih godina. Uz Jadro, pored crkve Gospe od Otoka, profitiramo od globalnog zatopljenja, s kamenog mosta gledamo kako niz rijeku klize labudovi i patke, te uzaludno tražimo navodnog milijunaša.

U župnom uredu mlađi svećenik nam kaže da don Vinka nema; mlađi će kasnije služiti misu, don Vinka nakratko vidimo na vratima ureda, no za nas je odsutan. Hrvatska pada na ljestvici konkurentnosti, mi slušamo solinsku homiliju. Svećenik zbori kako postoje dvije vrste vjernika - oni koji vjeruju da Bog postoji i oni koji vjeruju da ga nema.

Preporuča da racionalno pogledamo sve što je stvoreno oko nas i nudi zaključak da bi to bilo nemoguće bez Boga. Bacamo pogled u daljinu, na kuće naslagane bez reda i smisla, te ozbiljno dvojimo o svećenikovoj konkluziji. Hrvatska ne uspijeva privući ozbiljne ulagače, a mi imamo sličan problem sa Solinjanima u potrazi za sugovornicima o našoj temi.

Uz rijeku nailazimo na skupinu muškaraca u zrelim godinama, vrte glavom, ne bi oni, don Vinko je odličan čovjek i odličan pop "a šta ko ima mi to ne znamo". Jednome se čini da pop ima mrvicu previše, drugi ne da na don Vinka, pa nervozno opsuje Boga i počne objašnjavati kako su omiljenom svećeniku vjerojatno razni ljudi godinama uplaćivali novac. Tko zna kako bi se priča odvijala da ih nismo upitali za imena.

Ni hitac u zrak ne bi ih brže rastjerao. Vlasnik jednog kafića, treba li uopće dodati da je želio ostati anoniman, smatra da je to "škakljiva tema, njega ljudi ovdje ne vole, ali ne žele se zamjerati".

Odbija nas, zatim, mladi bračni par s djetetom, gospođa od pedesetak godina, trio ispijača kave u kafiću preko puta crkve, svakom, po prilici, šezdesetak godina, dvije gospođe koje su na poljanu uz Jadro dovele djecu...

Nešto hrabriji bio je Mario, valjda zato jer je stigao iz Kaštela, dao nam je ime i objasnio kako je don Vinko prije bio dobar, a sada "ništa ne znam, ne znam ni je li Hrvatska slobodna".

Predstavlja se tek Zlatko Jerković, iz Dugopolja je, hoće da mu cijela izjava iziđe u "Slobodnoj", nije red redakcijskog suseljanina odbiti.

Pa veli: - Don Vinko je pravi, o njemu se pišu laži, to je komunističko-partizanska propaganda, Gotovini, Norcu i Merčepu sude dezerteri, zašto novinari ne kažu kolika im je plaća. Hrvatska je ušla u još jednu godinu s proračunskim deficitom, a nas prožela blagost kada smo shvatili kakva je sreća što Sanader u bližoj rodbini nema kirurga. Bilo bi baš gadno nedjeljom po zadatku čekati ispred operacijske dvorane.