Dogovorom na kvartovskoj klupi s devet mladih ljudi od 21 do 37 godina i s 900 letaka podijeljenih po portunima, 27-godišnji apsolvent pomorskog menadžmenta Ante Rubeša postao je senzacionalni pobjednik “malih izbora” na Brodarici, jednoj od najvećih zadarskih četvrti.
Neurološke strukture “velikih igrača” još su titrale od poraza kada je uslijedio i drugi šok: kvartovska je ekipa elegantno odbila koalicije koje su im nudile obje strane! Odlučili su nastaviti sami i očekuju da će u utorak, na konstituirajućoj sjednici Vijeća Mjesnog odbora, upravo oni dati novog predsjednika. Rubešina lista je dobila četiri mandata, SDP-HNS-DSU tri, HDZ preostala dva, a HSLS i oba HSP-a su daleko zaostali po broju glasova.
– Odlučili smo nastaviti sami, bez političke zaštite, zaleđa ili bilo čega drugoga što nam je ponuđeno. Znam da neki misle da ne možemo bez apsolutne većine, ali ako zbog devet mladih ljudi koaliraju dvije najveće političke stranke u Hrvatskoj i možda najljući protivnici, onda neka im je na čast, mi ćemo ostati svoji do kraja – kaže Ante Rubeša.
Od devet mladih ljudi s Nezavisne liste, njih je pet nezaposleno, na raspolaganju nisu imali nikakvu “stranačku infrastrukturu”, medijski kanali su im bili potpuna nepoznanica, a bolji i ljepši život u kvartu bio je jedini “politički” program oko kojega su se okupili.
– Građani su u nama vidjeli nešto novo, nešto dobro, nešto pošteno, pa mislimo da je najpoštenije da ostanemo sami jer smo tako i izabrani. Nemamo političkog iskustva, ali se uzdamo u svoju mladenačku energiju – kaže Rubeša. Nezavisna lista Ante Rubeše je osvojila 232 glasa. Ako se to čini malo: HNS-SDP-DSU je dobio 184, a HDZ 170 glasova!
Pobjeda nestranačkih kandidata na izborima za vijeća mjesnih odbora je u svakom slučaju zanimljivost, ali je upitno koliko se radi o elementu koji znači i preokret političkog predstavništva u gradu, intepretira sociolog sa zadarskog svučilišta Krešimir Krolo.
Naime, iako imaju i druge socijalne atribute koji ih čine posebno zanimljivim u okviru ovakvih rezultata (mladi i nezaposleni), ne mora se nužno raditi o poistovjećivanju birača s trenutnom socijalnom slikom društva ili razočaranja u stranačke oblike političkog predstavljanja.
Kada pogledamo ukupnu glasačku populaciju MO-a Brodarica (7125) i odaziv od 9,43 posto (672 registrirana birača), te unutar toga pobjedu nezavisne liste s 34,94 posto (tj. 232 glasa), onda dobijemo podatke s kojima se teško mogu stvarati zaključci o nekoj široj društvenoj ili političkoj slici grada.
Iako je nezahvalno izvlačiti konkretnije zaključke samo na osnovi ovih podataka, možda bi se moglo reći da je riječ o dinamikama manjih zajednica i sredina unutar kojih se lakše poistovjećujemo s ljudima s kojima se susrećemo na ulici ili hodniku svaki dan, nego s apstraktnim konceptima stranaka i stranačkog predstavništva.
Odgovor na pitanje radi li se o incidentu ili indikatoru koji znači promjenu odnosa u političkom prostoru grada, vidjeli bismo na primjerima lokalnih izbora kada se ove zanimljive socijalne dimenzije šire na nešto apstraktniju razinu.