ZADAR – Fra Diego Deklić iz samostana sv. Frane odgovorio nam je na nekoliko jednostavnih pitanja o Uskrsu. Uz ostalo naglasio je kako je Uskrs najveći kršćanski blagdan jer iz njega sve proizlazi. Također je rekao kako s nama kroz žvot ide Bog i da nismo sami, no potrebna je vjera.
Koji je osnovni značaj Uskrsa?
Uskrs je temelj vjere i ako Krist nije uskrsnuo, naša je vjera uzaludna. Dakle, nema uopće smisao kršćanstvo ako je Uskrs neka fikcija i ukoliko nije temelj na kojem sve počiva. Isus iz Nazareta postojao je kao osoba što govore i povijesni izvori. No nije bio samo ljudska osoba, već Bog i čovjek, uskrsnuo je, nije ostao u grobu. Ta osoba, koja je umrla, Bog i čovjek, nije ostao u grobu nakon svoje smrti nego je uskrsnuo, dogodilo se nešto nečuveno nešto što nadilazi ljudsko iskustvo koje kaže da se čovjek sahrani u grob i tamo se tijelo raspadne. S Isusom se to nije dogodilo i iz tog događaja crpimo jednu novost koja daje sasvim novu perspektivu života.
Uskrs se uglavnom ogleda u konzumiranju prigodne hrane i odlasku na misu. Kako u sebi doživjeti ovaj blagdan?
Sigurno da običaji koji se vežu uz Uskrs nisu nešto negativno, to je simoblika da se trebamo nači zajedno. Na Uskrs ne želimo biti sami, želimo sjesti za stol, dakle nije samo jelo toliko važno nego to zajedništvo. To je izražaj naše radosti koja je prvenstveno nutarnja. Možemo doživjeti Uskrs i prije nego stvarno fizički umreno pa uskrsnemo na kraju svoga života. Možemo ga doživjeti u duši. Mi smo ovih dana gotovo cijele dane ispovjedali u samostanu sv. Frane. I mislim da je to ono najvažnije za doživjeti Uskrs. Važno je da se izađe iz onoga što nas „ubija”. Najgore je zlo koje ne možemo pobijediti i ono je uzrok smrti, nezadovoljstva, nemira u sebi. Ovo je jedan vid kako možemo doživjeti olakšanje, izići iz toga simbolički rečeno groba. I to je jedan vid našeg osobno Uskrsa – oslobođenje od onoga što nas tišti.
Je li Uskrs prilika da se odmaknemo od materijalnog i svakodnevnog?
Blagdani nas izvuku iz svakodnevice, daju nam jednu novu dimenziju i čovjek bi se trebao malo zapitati. To su idealni dani u kojima su i ljudi malo osjećajniji. Pa obredi u crkvi nam daju naslutiti jednu dimenziju našega života koja je ispod prašine, ispod svakodnevice. Čovjek ne bi trebao samo ostati na površini; otići na misu, blagoslov jela.. trebali bi se malo zapitati o smislu životu i učiniti jedan korak naprijed, dopustiti da nas to dodirne.
Na koji način provesti Uskrs, Vaša poruka?
Budući je Uskrs vjernički blagdan, slave ga vjernici, a to ozračje će izići i izvan strogo kategorije crkve i krščanske kuće, ali prvenstveno je to prilika da se zapitamo gdje smo mi u odnosu na Boga, je li Bog na margini našega života, samo kad nam treba ili Bog želi biti sa mnom. Bit Uskrsa je da shvatimo da nismo sami, da ne idemo sami kroz život, to nije samo jedna lijepa misao, to je stvarnost. Ako shvatimo da je Isus živ onda je to jedan sasvim drukčiji način gledanja na probleme i život. Kada bismo se uspjeli otvoriti za jedna takav doživljaj Uskrsa, bilo bi to baš lijepo. Svima do kojih dopre ova poruka želim sretan i blagoslovljen Uskrs!