STARI MIKANOVCI – Na prvom pokopu sam plakao, na drugom zanijemio. Sad evo i treći – riječi su vlč. Mirka Bingule, župnika u selu Stari Mikanovci nedaleko Vinkovaca u kojem je u manje od tri mjeseca osvanula i treća osmrtnica koja svjedoči o trećem samoubojstvu.
U samo 80 dana tri su mladića – dvojica od 17 i jedan od 22 godine – odlučila oduzeti sebi život u tom malom slavonskom selu od jedva 3000 stanovnika.
Prvo je sredinom rujna mlada nogometna nada Tomislav V., rezervni golman mlade reprezentacije, uzoran učenik 3. razreda Poljoprivredno-šumarske škole pronađen obješen u šumarku. Njegov dobar prijatelj Ivan C. i učenik iste škole u koju su zajedno putovali, atletičar, dobrovoljni vatrogasac i ministrant u crkvi objesio se na gotovo istom mjestu ovog vikenda, a prije toga ostavio je i oproštajno pismo na Facebooku. Pokopan je prekjučer, par sati prije nego je nedaleko istog šumarka pronađeno obješeno tijelo njihova pet godina starijeg prijatelja berislava Č.Svu trojicu poznavali su svi u selu. Bili su “dobri dečki”, vrijedni, mirni. Nitko ne razumije što se dogodilo, što ih je nagnalo da si oduzmu život na njegovom samom pragu. .
Selo je prožela uznemirenost, ispod glasa prepričava se što bi mogao biti uzrok. Nesretna ljubav, besperpektivnost, hir ili pak nekakva sekta koja ih je otjerala u smrt?
Prvi je navodno bio nesretno zaljubljen. Jednu je večer svojoj obitelji rekao da ide prošetati i više se nije vratio. Drugi, kažu, nije mogao preboljeti smrt prijatelja. Treći je na sprovodu rekao “otišao je komšija – odlazim i ja”.
– Očajan sam, razbolio sam se od svega. I kao svećenik i kao čovjek osjećam se strašno. Svu sam tu djecu ja krstio, bili su moji ministranti, a sada im s obitelji tražim grobna mjesta…. Preteško je – pripovijeda vlč. Bingula, koji je na službi u mikanovačkoj župi sv. Klare već 33 godine.
Na oba groba dosad pokopanih mladića nalazi se njihova zajednička fotografija iz osnovne škole na kojoj dvojica prijatelja stoje zagrljeni.
– Reći ću obiteljima da skinu te fotografije s groba – kaže velečasni. Krivi utjecaj modernih medija, društva i današnjeg načina života s jedne strane i premalu uključenost društva u rad s mladima.
Razloge samo oni znaju
– U cijelom selu vlada neko zlo, kao da je pakao nastupio, jer više nema braće, susjeda, prijateljaě. Molimo svaku večer i crkva je puna. Mlade pozivam neka se otvore i kažu što ih muči – priča velečasni i nemoćno odmahuje glavom.
U kafiću u središtu sela mladi među sobom prepričavaju nemile događaje.
– Nema smisla sada tražiti razloge. Možemo špekulirati svašta, ali to samo oni znaju, koji su otišli – kažu konobari Matej i Hrvoje. Nekoliko mladih za šankom bilo je i u utorak na pokopu. Ni sami ne znaju što da misle. Poznavali su svu trojicu mladića.
– Kako nas ne bi potresla njihova smrt. Strah nas je što se to zbiva u glavama mladeži – nadovezuje se u kafiću postariji Mikanovčanin, sjećajući kako su nekad ruku na sebe dizali stari, a ne mladi pred kojima je cijeli život.
– Ne znam što bih rekla, nemam riječi. Šta je to? Šta se događa? Brinemo se za djecu. Nisam praznovjerna, ali nešto je u svemu tome neobjašnjivo – priča Kata Rajić (56).
To nije rješenje
Mnogi Mikanovčani govore o nedostatku perspektive za mlade ljude u turobnoj slavonskoj jeseni. Jasno im je da djeca ne vide budućnost u selu u kojem ni javna rasvjeta ne radi kako treba, u kojem se njihovi roditelji muče osigurati im sretno djetinjstvo i mladenaštvo, ali smatraju kako nauditi sebi nije rješenje.
– Do sada su se ubijali uglavnom stariji ljudi koji su zbog nečega došli pred zid ili su zapali u financijske teškoće, ili ih je žena prevarila i ostavila, ili je postojao neki treći razlog u njihovim glavama. Ovim mladim ljudima je trebalo pomoći, a ja ne vjerujem u neke turobne priče o internet-sektama, vračke i magiju koje su ih, tako se bar priča, opsjele. To su priče za malu djecu – smatra 43-godišnji Ivica Salopek, razvojačeni branitelj. Dodaje kako se “u selu ništa ne događa” i upozorava da problemi počinju već u osnovnoj školi, pa poziva i nastavnike, pedagoge i roditelje da se pobrinu za djecu, shvate ih ozbiljno i poslušaju kakve probleme imaju.
– Strašno su me pogodile tri smrti mladih ljudi iz sela, ali nešto se mora uraditi da se situacija ovdje popravi. Sve dok mladi razmišljaju u stilu ‘nemam posla ni budućnost i što mi ostaje – štrik da se objesim’, neće biti dobro – nadovezuje se poduzetnik Ivan Ugarković.
Po selu se priča kako mladima kao da imponiraju, gledajući velike sprovode, svojevrsni “veliki događaji kakve oni nikad neće imati”. Među sobom, navodno, šuškaju kako je to “jedino veliko što mogu napraviti”. – Televizija, internet i taj Facebook ništa toj djeci ne donose dobro. U ovom selu svima treba pomoći. To svakako treba biti psihološka, psihijatrijska, pedagoška pomoć – ukazuje odgajateljica u seoskom vrtiću Vesna Škrgec.
Nije birao poslove
U Poljoprivredno-šumarskoj školi u Vinkovcima, koju su pohađala dvojica 17-godišnjaka, vlada tuga, a ravnatelj Marinko Džakula kaže kako su obojica bili uzorni učenici bez problema u obitelji. Iako razgovaraju s potresenim učenicima, u školi se, dodaje Džakula, osjećaju bespomoćnima, jer se tragedije nisu dale naslutiti. Za 22-godišnjaka u Mikanovcima kažu da je bio vrijedan i nije birao poslove kojima bi zaradio za život. Mikanovčani će i u četvrtak ponovno na pokop, ispratiti još jednog mladog čovjeka, nadajući se da je okončan niz tragedija koje su potresle selo.