Kad je svojedobno – bit će tome i četiri-pet godina – šibenski pomorski policajac uhvatio u Kornatima ribara koji je u vrijeme lovostaja lovio jastoge, podnio je prijavu koja, međutim, nije mogla biti procesuirana. Ribar iz Kornata bio je u prekršaju prema Zakonu o morskom ribarstvu, no taj je zakon na snazi u cijelom ostalom ribolovnome moru Hrvatske, ali ne i u nacionalnim parkovima i parkovima prirode.
Tamo ribolov, lov i sve ostale djelatnosti i odnose prema prirodi reguliraju pravilnici o unutarnjem redu. Oni su pisani prema Zakonu o zaštiti prirode, a ne prema Zakonu o morskom ribarstvu koji je, bez obzira na njegove “rupe”, ipak znatno restriktivniji – konkretno u pitanjima ribolova – od Zakona o zaštiti prirode.
Ukratko: ulovite li jastoga ili hlapa u vrijeme lovostaja negdje ispod Žirja ili oko Bračam kazneno ćete odgovarati, a ulovite li ga u Kornatima (ili akvatoriju drugih naših “morskih” nacionalnih parkova i parkova prirode) – nećete odgovarati!
Bjelosvjetski
Apsurd je, kao i svaki apsurd, upravo nevjerojatan! Tvrdili smo to i prije tri-četiri godine, temu smo dobro provukli kroz uši nadležnima, a u međuvremenu nitko u mjerodavnim državnim organima nije mrdnuo prstom. Dakle, u Ministarstvu kulture, nadležnom za zaštićene dijelove prirode, i te kako dobro znaju za ovaj nonsens, no ne haju.
Uostalom, dovoljno je “kliknuti” na Zakon o morskom ribarstvu, Zakon o zaštiti prirode i Pravilnik o unutarnjem redu bilo kojega nacionalnog parka, a, evo, mogu to biti Kornati, i provjeriti sve o čemu ovdje pišemo. Kako drukčije osim potpunom i bezobraznom nebrigom, nehatom, neučinkovitošću i lijenošću administracije protumačiti činjenicu da upravo Nacionalni park Kornati ima Pravilnik o unutarnjem redu još iz 1996., da su u međuvremenu tobože razmatrane dvije verzije izmjena, ali – nikad nisu prihvaćene, evo će četrnaesta godina!
To smo pitanje postavili i glasnogovornici Ministarstva kulture, a dok čekamo na odgovor, evo još priloga za priču o ovom bjelosvjetskom apsurdu. Dakle, budući da nacionalni parkovi i parkovi prirode po pravnoj regulativi ne ulaze u ribolovno more RH jer su kao područja od najvišeg stupnja zaštite pod izravnom državnom ingerencijom (što to znači – vidi se po primjeru o kojemu je riječ…), za njih, rekosmo, ne vrijedi glavni zakon ove države vezan uz ribolov.
Taj u staroj verziji – a valjda će i novoj – ima, na primjer, propisane mreže stajaćice po namjenama ribolova i točno propisanim konstrukcijsko-tehničkim osobinama (gavunara, girara, prostrica…) i svakoj je propisano i vrijeme uporabe.
U nacionalnim parkovima, potpuno neovisno i suprotno onome što kaže glavni državni zakon o ribolovu, dopuštene su i jednostruke mreže stajaćice ukupne dužine 150 metara i veličine oka najmanje 10 mm, te poponice dužine 100 metara veličine oka 40 mm, a nije određeno ni vrijeme zabrane za mreže stajaćice.
Znači – u nacionalnim parkovima lovostaja nema, a popone rade i usred ljeta. U nacionalnim parkovima nije propisana ni jedna veličina organizma koji se iz mora lovi, pa ako se u ostalom ribolovnome moru Hrvatske ne smije loviti jastog manji od 24 centimetra, u nacionalnim parkovima može i onaj od deset i petnaest centimetara… U “ostatku” hrvatskog ribolovnog mora u more treba vratiti svaku ženku s vidljivim jajima, u nacionalnom parku to nije zadano.
Optužni prijedlog
– Bio sam u skupini koja je radila studiju o jastozima i hlapovima u ribolovnome moru, naveli smo donju granicu od 28 cm za jastoga i, mislim, 30-32 cm za hlapa. Bilo je to oko 2000. godine, taj je posao naručilo Ministarstvo poljoprivrede i ribarstva i uredno je plaćen, a kad smo otvorili Zakon, vidjeli smo da je najmanja dužina za jastoga spuštena na 24 centimetra…
Tada se godišnje lovilo 40 tona jastoga, sada se lovi desetak tona i svi se čude zašto je to sad odjednom tako… – rekao nam je Alen Soldo, profesor u Centru za studije mora Sveučilišta u Splitu, i sam zgrožen dodatnom opasnom besmislicom o ovoj temi, a ona se tiče najzaštićenijih dijelova prirode u kojima ni ta 24 centimetra nisu presudna. Inače, Zakon o zaštiti prirode – Pravilnik o zaštićenim svojtama navodi da su jastog i hlap zaštićene vrste, ali se mogu izlovljavati, no ne zna se razina izlovljavanja – niti itko ima pojma što se s tim jastogom uopće događa, tvrdi Soldo.
Zakon o morskom ribarstvu ima i pravilnik koji utvrđuje naknadu štete ako netko ulovi zaštićenu ribu poput drozda. Lov drozda zabranjen je tijekom cijele godine, no to je do prije godinu dana vrijedilo za cijeli akvatorij osim za – nacionalne parkove.
Raj za turiste i krivolovce
U međuvremenu je, prije otprilike godinu dana, drozd postao zaštićena vrsta, pa se tek od tada ne smije loviti ni u nacionalnim parkovima i parkovima prirode. Sve do završetka ovoga teksta pokušavali smo u Ministarstvu kulture doznati zašto se ne ide u izmjene Pravilnika o unutarnjem redu ako se već zna za ove (ali i druge…) anomalije, tražili smo i informaciju o tome koliko su puta nadzorne službe uopće podignule optužni prijedlog ili podnijele kaznenu prijavu protiv prekršitelja tijekom ove godine. Odgovor za sada nismo dobili.
Nema dokumenata
I dok u Kornatima sve regulira besmisleni prastari Pravilnik o unutarnjem redu, Park prirode Lastovo još ga uopće nema – a i ne zna se kad će ga imati – pa je svako uredovanje policije ili nadzornika iluzorno jer nema glavnog dokumenta na koji se moraju pozvati.
Zabranjeno brati bilje, ali ne i loviti jastoge
Pravilnik o unutarnjem redu u Kornatima zabranjuje “hvatanje, proganjanje, ozljeđivanje… ptica u preletu, uništavanje gnijezda, legla ili obitavališta”, zabranjuje sječu stabala, branje biljaka, oštećenje kopnenog pokrova, ni kamenčić se ne smije otuđiti – a u moru možete činiti što vas je volja. Na kopnu, koje je, pak, u privatnom vlasništvu, sve je pod strogom zaštitom, a na moru i u podmorju, koje je nacionalno vlasništvo i blago, zaštićeno nije – ništa.