ZADAR – Na području Zadarske županije provodi se projekt usmjeren pružanju socijalnih usluga na ratom pogođenim područjima, u sklopu kojega se odvijaju i usluge anonimnog i besplatnog testiranja na hepatitis C, te je predavanje zadarskog infektologa prof. dr. Mira Morovića u Medicinskoj školi posebno bilo namijenjeno braniteljskim i stradalničkim udrugama grada Zadra i Zadarske županije.
Danas se računa da je u svijetu virusom hepatitisa C zaraženo oko 200 milijuna ljudi. Prema prosjeku za posljednjih desetak godina u Zadru je među općom populacijom zaraženih oko 2 posto, dok je među rizičnom populacijom u koju spadaju i ovisnici zaraženih oko 10 posto.
– Tijek bolesti je vrlo spor i većina zaraženih nema nikakve simptome. No, nakon desetak godina počinje se javljati neuobičajeni umor, gubitak snage i kondicije. Sami bolesnici vrlo često ne smatraju da se radi o bolesti, te se ne javljaju liječniku. Upravo stoga, bolest se obično dijagnosticira slučajno, najčešće nakon rutinskog testiranja, istaknuo je dr. Morović, navodeći među ostalim simptomima još i bolove u mišićima i zglobovima, mučninu, katkad i povraćanje, te gubitak na težini. U većini zaraženih, 80 do 90 posto, infekcija postane kronična. U 1 od 5 oboljelih bolest prelazi u cirozu, odnosno nepovratno oštećenje jetre. Put do raka jetre, istaknuo je dr. Morović, nije dalek, te bi jedini izlaz bila transplantacija.
– No, ako oštećenje jetre nije u fazi ciroze liječenje u tom slučaju može jako koristiti, jer jetra ima veliku regeneracijsku sposobnost. Sve se tada još može na vrijeme sanirati i spasiti i zato je bitno terapiju započeti što prije, pojasnio je dr. Morović.
Virus hepatitisa C prenosi se krvlju, nesterilnim iglama tetovažom i piercingom, slučajnim ubodom na nesterilnu iglu, kao i u dodiru s krvi zaražene osobe, no kako je istaknuto, ne prenosi se priborom za jelo, dojenjem, poljupcem, rukovanjem, ni kašljanjem.
Cjepiva protiv hepatitisa C nema, a u slučaju bilo kojeg rizičnog kontakta, treba se testirati. Testirati bi se posebno trebale osobe koje su ikada koristile droge, primaoci krvi prije 1992. godine, bolesnici na hemodijalizi, HIV pozitivne osobe i djeca HIV pozitivnih majki, osobe rizičnog seksualnog ponašanja i osobe koje pokazuju znakove bolesti jetre.
– Živjeti s hepatitisom C može biti vrlo teško i frustrirajuće. Odsustvo tegoba, a uz saznanje da se ima kroničnu bolest uzrok je emocionalnog stresa. Također, mnogima je problem i društvena stigma koja je prati, no bolest treba prihvatiti kao sve ostale bolesti i ne skrivati je. Potrebno je stoga na testiranje se javiti što prije, kako bi se širenje zaraze spriječilo, te kako bi se bolest s veliko mogoćnošću izliječila, zaključio je dr. Morović, napominjući kako Odjelu za infektologiju godišnje bude oko trideset slučajeva novootkrivenih slučajeva hepatitisa C, te se radi o broju koji se godinama ne mijenja.