WASHINGTON – Barack Obama je, iako se javno zalaže za američko povlačenje iz Iraka, privatnim lobiranjem pokušao spriječiti sporazum kojemu je to cilj, piše New York Post.Njujorški list se poziva na Hoshyara Zebarija, iračkog ministra vanjskih poslova. Prema tim tvrdnjama, demokratski senator i predsjednički kandidat je prilikom nedavnog posjeta Iraku pokušao tamošnje vlasti nagovoriti da ne sklope sporazum o statusu američkih snaga s Bushovom administracijom, a koji predviđa postupno povlačenje do 2012. godine.
Obama je Iračane nastojao uvjeriti kako je najbolje da pregovore i sklapanje sporazuma odgode do siječnja 2009. godine, odnosno do njegovog dolaska u Bijelu kuću. Obama je tvrdio kako je Bushova administracija "slaba i politički konfuzna" te da će Irak isposlovati bolji sporazum s novom administracijom.
Zebari, pak, tvrdi da je iračka vlada na to reagirala stavom da je stabilizacija i sigurnost države – a koju bi novi sporazum trebao osigurati – ipak važnija od dugoročnih političkih kalkulacija.
Obamin pokušaj sabotaže sporazuma koji bi teoretski trebao pomoći okončanju rata je nemoguće ne dovesti u kontekst predsjedničkih izbora u SAD. Demokratski kandidat je svoju stranačku nominaciju osvojio prije svega zahvaljujući žestokom protivljenju ratu koji je prije godinu dana izgledao beznadežan. Međutim, situacija se u međuvremenu promijenila u korist američkih snaga, a s njome i Obamin stav o neodložnom i bezuvjetnom povlačenju iz Iraka.
Sporazum o povlačenju bi bio jasan znak da se SAD nalaze na pragu pobjede u Iraku, odnosno da je Obama bio u krivu. Time bi mu se oduzeo važan predizborni adut. Čak i ako pobijedi na izborima bi bio vezan slovom sporazuma, odnosno ne bi mogao zapoviediti povlačenje prije kraja 2010. godine, što je rok koji je sam naveo tijekom izborne kampanje.
Iračani podijeljeni oko toga da li im je predsjednik Obama u interesu
Sama iračka vlada je, inače, podijeljena oko toga da li bi joj u Bijeloj kući više koristio Obama ili McCain. Predsjednik Jalal Talabani podržava Obamu, s obzirom da je njegova Patriotska unija Kurdistana (PUK) kao članica Socijalističke internacionale u pravilu podržava opcije lijevog centra. Slično je i s premijerom Nourijem al-Malikijem čija je šijitska koalicija utjecajem Teherana kojemu bi više u interesu bio "golub" nego "jastreb" u Bijeloj kući.
Irački potpredsjednik Adil Abdul-Mahdi i predsjednik kurdske autonomne oblasti Mahmoud Barzani, pak, preferiraju McCaina za kojeg drže da će pokazati "realističniji pristup iračkim problemima". To se objašnjava time da je McCain, inače žestoki kritičar načina na koji je Bush vodio rat, bio jedan od rijetkih američkih političara koji je prošle godine podržao kontroverznu i nepopularnu strategiju temeljenu na slanju novih pojačanja u Irak, a koja je, po svemu sudeći, urodila plodom.
Još jedan slučaj vanjskopolitičkih prljavih trikova u predizborne svrheObamin pokušaj sabotaže sporazuma o povlačenju će američke povjesničare podsjetiti na predsjedničke izbore prije četrdeset godina kada su SAD bile upetljane u nepopularni vijetnamski rat.
Tadašnji republikanski kandidat Richard M. Nixon je nagovorio južnovijetnamskog predsjednika Nguyena Van Thieua da ne sudjeluje u pregovorima sa Sjevernim Vijetnamom. Svrha je bila spriječiti da se spriječi mirovni sporazum za koji bi tik pred izbore zasluge dobio demokratski predsjednik Lyndon B. Johnson, a što bi pomoglo demokratskom kandidatu Hubertu Humphrieju. Mnogi američki liberali smatraju da je takva prljava rabota pomogla Nixonu da tijesno dobije predsjedničke izbore 1968. godine.
Dvanaest godina kasnije se još prljavija rabota pripisivala republikanskom kandidatu Ronaldu Reaganu. Njegov je izborni stožer navodno pregovarao s Irancima, koji su kao taoce držali osoblje američkog veleposlanstva u Teheranu, a što je bio trajan izvor sramote za demokratskog predsjednika Jimmyja Cartera. Reagan je nagovorio Irance da taoce zadrže sve do izbora, a da će on kao novi predsjednik biti blagonakloniji prema revolucionarnom režimu. Carter je na kraju izgubio izbore, taoci su pušteni na dan Reaganove inauguracije, a nekoliko godina kasnije je izbio skandal s ilegalnom prodajom američkog oružja Iranu.
Da li je ovo Obamin pokušaj da se okuša u istoj igri će se tek vidjeti, iako niz autogolova koje je u sebi zabio tijekom kampanje sugerira da u tome najvjerojatnije neće imati uspjeha. Također će se tek vidjeti da li će McCain cijeli slučaj iskoristiti kao efikasno predizborno oružje.