MOSKVA – "Mirno spavam", poručio je iz Moskve jugoslavenski ministar obrane u vrijeme napada bivše JNA i paravojnih postrojba na Vukovar 1991. Veljko Kadijević (82), za kojim je izdana tjeralica Interpola zbog ratnog zločina protiv civilnog stanovništva. "Čovjek sa crvene tjeralice" već se nekoliko puta pojavio u medijima, ali novost je što je ovaj put u Moskvi, gdje ima status izbjeglice, prvi put nakon 15 godina stao pred kamere za "Upitnik" Televizije Srbije.
Nakon što je 2001. nestao iz Beograda, Kadijević se osjeća sigurno u prijateljskoj zemlji. Bez obzira što su u Hrvatskoj protiv njega podignute tri optužnice on i dalje mirno spava, jer ono što je radio i što je radila armija dok je bio ministar nije zločin, nego pokušaj obrane zemlje, tvrdi Kadijević.
Iz Beograda je otišao jer ICTY smatra policijskom, a ne objektivnom i pravednom institucijom. "Znao sam da će doći do mene i kada su došli do mog stana oko 8 navečer, ujutro sam napustio Beograd. Ni kao svjedok ni kao optuženi… Nisam imao nikakvu informaciju o eventualnom hapšenju. Došao sam u Moskvu privatno, a na osnovu zakona zatražio status izbjeglice," kaže Kadijević. Tvrdi kako nije upoznat s međunarodnom tjeralicom i optužnicama koje je protiv njega podignula Republike Hrvatska za ratne zločine protiv civilnog pučanstva te kako su one neosnovane jer je "Armija branila zemlju".
"Što sadrže hrvatske optužnice ne znam, ali mogu pretpostaviti. Bitno u cijeloj stvari je da je u to vrijeme JNA bila jedina legalna vojska Jugoslavije, a sve je drugo bilo ilegalna vojska. Nikoga JNA nije prva napala, uvijek se samo branila. U početku je rastavljala sukobe, a kada je hrvatska paravojska krenula u napade, vojska je odgovorila, kako bi deblokirala kasarne i obranila ljude," kaže Kadijević.
Odbacio je mogućnost da se pojavi kao svjedok na suđenju lideru Srpske radikalne stranke Vojislavu Šešelju i dodao da je "Šešelj sam otišao u Haag da rastura taj sud, pa neka ga rasturi". Presudu vukovarskoj trojci nije pratio, a kada bi postojao stvarni, objektivi sud o Jugoslaviji, rado bi izašao pred njega. Za zločine u Vukovaru nije znao, tvrdi Kadijević i ističe kako su zarobljeni Hrvati, koji su se predali JNA, bili prebačeni u Srijemsku Mitrovicu i da su imali adekvatan tretman, a da je vojska kažnjavala ljude koji su činili zločine.
"Kada je završena operacija Vukovar, svi su zarobljenici JNA odvedeni u Srijemsku Mitrovicu i što se poslije događalo, ne znam. Ako je bilo tko radio zločin, da sam znao, oni bi odgovarali kod mene. Za to je odgovoran moj načelnik službe sigurnosti koji me nije obavijestio." Za ratni zločin na poljoprivrednom dobru Ovčara kod Vukovara saznao je tek nakon umirovljenja i za to optužuje tadašnjeg generala Aleksandra Vasiljevića koji je bio na čelu obaveštajne službe i koji ga o tom događaju nije informirao.
Vasiljevića je optužio i zbog toga što nije uhapšen Martin Špegelj, koji je organizirao ilegalni uvoz naoružanja za Hrvatsku iz Mađarske i Rumunjske.
Na pitanje kako je moguće da se razruši grad da bi se deblokirala kasarna, Kadijević odgovara da je to je stvar vojne taktike i to po cijelom svijetu. "Mi smo htjeli, blokirajući Vukovar, osvojiti grad. Ali, to nije išlo." Ocijenio je da se JNA branila od napada paravojski te da je napadana i iz Dubrovnika. Prema njegovim rečima, prvi zločin na teritoriju bivše Jugoslavije počinili su oni koji su razbili tu državu, a JNA je morala bombardirati Vukovar i Dubrovnik jer su to bili utvrđeni gradovi iz kojih je pucano na JNA. Prema njegovoj oceni, vojska nije mogla samostalno izvršiti puč i spriječiti raspad države i takve je ideje nazvao "avanturističke".
Rekao je da je bivši predsjednik Srbije Slobodan Milošević od njega tražio da vojska izvrši puč nakon 9. ožujka 1991. godine ali je on to odbio. On je rekao je da je vojska izvela tenkove na ulice Beograda nakon demonstracija 9. ožujka "kako bi spiječio pokušaj nelegalnog zauzimanja vlasti", a da je povod bio to što su demonstranti razbili kordon policije i kamenovali zgradu generalštaba u centru Beograda. Kadijević je priznao da je njegov prijedlog bio da se demonstranti lojalni Miloševiću sukobe sa opozicionarima u centru Beograda jer bi to, kako je ocijenio, "oni uradili bolje nego policija".