Još nije bilo sedam... ujutro, naravno. Na jednom od otvorenih košarkaških terena zagrijavao se Milenko Lazović Pile, zadarski legendarni nogometni vratar.

- Di su drugi? Evo sad će... Početak je točno u sedam i neće nitko zakasniti - kaže Lazović.

Tko su „drugi" i što uopće ta skupina radi tako rano ujutro na Višnjiku?

- Ha, ha, ha... imamo svoje redovite ranojutarnje basketaške okršaje. Ja im dođem kao neki mentor jer basket igram desetljećima, a na Višnjiku i u jednoj družini u kojoj je i naš šjor Pino Giergia - zbori Lazović.

I gle čuda, nešto prije sedam dođoše Davor Karlović, zvani Đuba, jedan od najboljih zadarskih stolnotenisača, sad trener u STK Donat, pa Krševan Santini i Danijel Subašić. Obojica zadarski nogometni vratari. Krše koji čeka angažman, a i Suba, legendarni srebrni Vatreni iz Rusije.

- A evo, čekamo ponude, naći će se nešto - dobacio je Subašić.

Evo i još jednog vratara. Bivšeg, a već godinama je etablirani trener vratara - Tomislav Rogić Tumba.

- He, he, he... jedva čekam ovu utakmicu danas! - kaže Rogić.

I na koncu, eto još jednog nogometaša. Nije bio vratar, ali je bio rasni napadač, ponikao u Zadru, igrao najviše u Italiji, a poslije jedno vrijeme bijaše i sportski direktor u Hajduku - Saša Bjelanović.

- Oduvijek sam volio igrati i košarku - govori Saša.

Zanimljiva je ova družina. Šestorka koju čine četiri nogometna vratara, jedan napadač i jedan stolnotenisač, a igraju tipični zadarski basket. Tri na tri...

- E, ali ovo je samo jedan dio naših aktivnosti. Svima nam dobro dođe u održavanju fizičke pripremljenosti, a nekima i za skinuti koji kil - reći će Lazović.

Kad počne bitka na terenu, frcaju iskre. Igra se „za ozbiljno" pa ne nedostaje atraktivnih poteza, vještih driblinga, tipičnih zadarskih trikova, uspješnih polaganja, preciznih šuteva s distance i poludistance. Bogme, ni guranja ni potezanja, ali sve u granicama dopuštenoga. Kad se zove „faul", to se prizna jer basket ima svoja pravila i sve se poštuje. Tko izgubi ima jedno pravo - ljutiti se. I ako je takav dogovor, jednu obvezu - platiti piće.

- Ovaj sportski centar koji je Zadranima na dlanu jedno je čudo. Sve je na jednom mjestu, što god komu treba i svi rado dolazimo - reći će Danijel Subašić.

I prilično rano...

- Nema popusta. Ujutro je friški zrak i baš je lipo - zaključuje Milenko Lazović Pile.

Ova skladna družina istinskih i velikih sportaša na Višnjiku se, eto, kadkad pretvori u razigranu družinu basketaša. I ima tu čovjek što i vidjeti. Dakako, samo ako urani jer basketaši odrade svoje i odoše... No, vrate se uvijek iznova i vraćat će se. Koga jednom lopta (makar kakva) zarobi, taj ne odustaje!