U prvoj adventskoj noći, nakadašnji zadarski košarkaš i performer, Enio Meštrović ispričao je priču s povodom o KK Zadru koju prenosimo onako kako je napisana:

KK ZADAR
Jazine. Nedilja. Noć. Nema vatre...

Sidite dico, ode na Centar. Sad ću vam ispričati jednu lipu istinitu priču.
Jednom davno davno, prije trideset godina, igrali se košarke mladost ovog grada. Igrali se igrali, od jutra do mraka. Nikad im nije bilo dosta. Igrali se pod budnim okom Tri Kralja; Zdrilića, Trninića i Pulanića.

Razigrala se mladost sa zadnjim Kraljem.

1986. u Herceg Novom bili su brončani u društvu zlatne Jugoplastike sa Kukočem i Rađom, srebrnog Partizana sa Divcem, Paspaljom i Đorđevićem i Crvene Zvezde.
1987. ista ta mladost sa Učom je bila Zlatna, prvak bivše države u Domžalama u Sloveniji. Gazli su sve priko dvadeset razlike u polufinalu i finalu.
1988. zadarski juniori, sa Kraljem Pulanićem umornim od pobjeda, opet razbija sve u Jugoslaviji dvocifrenim razlikama i brani Zlatnu medalju.
Tad se i zadnji Kralj, zajedno sa svojim poklonima, ponizno i na magarcu povuka iz tih selekcija...

Dođite mi bliže dico...dajte mi ruke...Ovo što ću vam sad reći strašnije je od svega što poznam...
Jučer su juniori Zadra, u Zadru, od juniora Crvene Zvezde izgubili 55 razlike...
To je neka druga priča o kojoj više nikad ne želim pričati.

KK Zadar?
Tornado?
Oluja koja nikad ne prestaje?
Nema tu ni daška Vitra.