Samo je jedan brzi poziv organizatora upućen dan ranije bio dovoljan da se dvije zadarske rive, Kalelarga i sporedne kale ispune i odaju počast velikim zadarskim junacima. Organizatori su imali tjedan dana pripreme za program, no ništa nije moglo obuzdati desetke tisuća navijača koji su htjeli iz blizine vidjeti ili dotaknuti Luku, Danijela, ŠImu i Dominika. Odlukom da ih se brodom povede uz gornju i donju rivu većini je to bilo i omogućeno, a kontrolirani kaos na Forumu bilo je najbolje što se u ovakvoj situaciji moglo očekivati.
Očekivano, Luka Modrić privlačio je najviše pozornosti, te je najglasnije predvodio pjevanje na pozornici. Iako je govor tijela već po dolasku na Forum pokazivao koliko je iscrpljen od napora u posljednja tri dana, nitko mu na pozornici nije mogao uzeti mikrofon, pa je mimo svih očekivanja predvodio pjevanje i navijanje do 23 sata. Uz neizostavnog Thompsona, otpjevane su i poznate zadarske navijačke pjesme, koje je mnogima bilo milo čuti iz usta najboljeg nogometaša svijeta, a i najboljeg hrvatskog sportaša svih vremena. Danijel Subašić se još jednom pokazao najvećim emotivcem, koji nije mogao doći do riječi kojim bi iskazao svoje zadovoljstvo dočekom, a posebno mu je bilo teško u trenucima kada se zazivalo ime njegovog velikog prijatelja, pokojnog Hrvoja Ćustića.
Šime Vrsaljko još se doima kao dječarac koji je napokon imao priliku pokazati svojima što je postigao u karijeri, iako i ples milijuna koji ovih dana vlada oko njegovog imena (milanski Inter je prvi u redu) pokazuje kolika mu je vrijednost. Posebno omiljen kod mladih navijačica, dodijelio je stotine autograma, više stotina selfieja i nije čudno da je na kraju u backstageu praktički kolabrirao. No, da ga nisu otjerali, vjerojatno bi još i jutros bio na pozornici pjevajući “Zadar je najbolji, Zadar je slavan…”. Mladi Livaković na prvenstvu je bio da popuni broj, no s obzirom na godine, činjenicu da je najbolji vratar hrvatske lige i da će Subašić, htjeli ili ne, vrlo skoro u reprezentativnu mirovinu, nema sumnje da i njega čekaju svjetla velike pozornice.
Zadar je i prije imao velikih nogometaša, no emocija koju je ova generacija pokazala obećava kako njihov doprinos zadarskom sportu nije gotov. Kakva bi to stvar bila kad bi Luka i Suba za pet-šest godina, kada se zasite igračke mirovine, uzeli u ruke zadarski nogomet, vratili ga tamo gdje pripada i kvalitetnim radom otvorili prostor novim modrićima i subašićima…