Rođeni Zagrepčanin, podrijetlom iz zadarskog kraja koji je studirao u SAD-u. Zvuči poznato, kao ih nekih davnih dana, zar ne? Radi se o Mislavu Brzoji, mladiću koji je prije mjesec dana proslavio 24. rođendan i koji već godinu i pol nosi dres dalmatinskog kluba. Povratniku s koledža trebalo je određeno vrijeme da se „vrati na staro" i prilagodi profesionalnoj košarci, a u zadnjim je mjesecima počeo pružati sve bolje partije i sve više doprinositi svojoj momčadi. Kao i većinu djece i njega je prvotno privukao nogomet, a košarka mu je bila tek - treća sreća.

- Počeo sam s nogometom nakon čega je uslijedilo hrvanje, a na košarku sam krenuo u trećem razredu. Bratić mi je bio vrhunski igrač u mlađim kategorijama pa sam se poveo njegovim stopama. Počeo sam u školi košarke Lavići u Dubravi gdje sam dvije godine bio najbolji strijelac Dubrolige, prvenstva osnovnih škola u Dubravi, nakon čega su me izabrali u selekciju i tako je sve krenulo - započinje razgovor mladi košarkaš Zadra i nastavlja - kasnije sam igrao u seniorskoj momčadi sa Šarićem, Rikićem, Buovcem, Juričićem, Garmom... No nažalost ispali smo iz lige nakon čega sam morao povući idući potez. Imao sam ponude iz Cibone i Zagreba, ali nismo uspjeli naći zajednički jezik pa sam se odlučio otići u SAD i tamo nastaviti karijeru.

Odlučio se za sveučilište Villanova smješteno kraj Philadelphije, koje se natječe u Big East konferenciji.

- Tamo sam proveo godinu dana, dok sam preostale tri bio na Evansvilleu u Indiani. Studirao sam internacionalni menadžment. Imao sam ponudu da ostanem još godinu dana na magisteriju, no odlučio sam se vratiti pošto tamo nisam otišao radi obrazovanja već radi košarke.

Vrijeme provedeno u SAD-u mladome je košarkašu uvelike koristilo po pitanju igračkog napretka.

- Kako je igra fizički napornija s puno više trke i u obrani i u napadu, a suparnici su atletičniji, duži i fizički dominantniji te lakše pokrivaju prostor naučio sam brže čitati situacije na terenu i snalaziti se na parketu. Naučio sam i brojne finte, kao i brže se rješavati lopte. Naskok na dvije noge, na primjer, puno pomaže.

Nakon četiri godine na sveučilištu tijekom kojih je većinom imao ulogu igrača s klupe i prosječno postizao 6.2 koša uz 3.3 skoka i 2.4 asistencije došlo je vrijeme za povratak u Europu. Ponuda je bilo mnogo, a na kraju se odlučio za Zadar.

- Imao sam ponude i iz inozemstva i iz Hrvatske. Iako sam rođen u Zagrebu meni je Zadar uvijek bio iznad Cibone. Obitelj mi je odavde podrijetlom i uvijek su mi Zadar i Hajduk bili draži od zagrebačkih klubova. Odrastao sam u takvom okruženju i rodbina me uvijek zvala da dođem u Zadar. Od Cibone nikada nisam ni dobio pravu ponudu, no i da je došla nećkao bih se. Kada je došao poziv iz Zadra objeručke sam ga prihvatio i drago mi je što jesam - govori 24-godišnji vanjski igrač.

Dalmatincima to može biti čudno, no u Dubravi ima dosta ljudi koji simpatiziraju nezagrebačke klubove.

- U Zagrebu imaš izreku: „Dubrava je kao olimpijsko selo. Svi hodaju u trenirci i svi pričaju drugi jezik." Znam dosta ljudi koji navijaju za Hajduk. Košarka ih ne zanima previše. Dinamovci su više prema centru grada gdje mi toliko ne zalazimo jer je predaleko.

Brzoja je potpisao ugovor na tri godine, po formuli 1+1+1 te se trenutno nalazi na pola svog zadarskog puta. Vrijeme je za osvrt.

- Jako sam zadovoljan. Drago mi je što sam doživio KK Zadar i u ne tako bajno vrijeme i sada kada je sezona dosta dobra. Kada se pobjeđuje ovo je najbolji klub na svijetu. Kad iziđeš u grad svi te pozdravljaju i bodre. Kada su kemija i atmosfera u ekipi dobri - užitak je raditi. Na treninge dolaziš nasmijan, a tada je gušt igrati.

Idući tjedan u Zadru počinje Kup „Krešimir Ćosić" u kojemu domaća momčad ima lijepu priliku da se bori za prvi trofej nakon gotovo deset godina. Dvorana će zasigurno biti i više nego ugodno popunjena, a u takvoj je atmosferi sve moguće.

- U to uopće ne sumnjam. Ovaj je grad već mnogo puta pokazao da živi za košarku. Svi sanjamo trofeje i lagao bih kada bih rekao da mi u ekipi ne razmišljamo i ne pričamo kako bi bilo lijepo nešto osvojiti, ali znamo da moramo ostati čvrsto na zemlji. U Zadru se lagano može poletjeti. Kada je počinjala ABA liga glavni nam je cilj bio ostanak u ligi, a već na sredini sezone smo sanjali o doigravanju. Mi znamo da smo mogli otići na final four, znamo da možemo osvojiti kup, no premda nas navijači već vide u finalu ne smijemo podcijeniti ni Cibonu niti Sonik. Moramo raditi ono što smo radili do sada i ostati čvrsto na zemlji, a vjerujem da će onda i rezultat doći.

Cijei intervju pročitajte na portalu Basketball.hr.