Nakon 104 službene utakmice u dresu Nogometnog kluba Zadar, Ivan Šimurina napustio je Stanove. Pouzdani i borbeni posedarski branič nije, međutim, otišao u drugi klub, već je u 26. godini odlučio prekinuti karijeru. Privremeno ili trajno, kako kaže, još nije u potpunosti definirao, ali odlučio je uzeti stanku od profesionalnog igranja i posvetiti se nekim drugim stvarima, izvijestio je klub na službenim stranicama NK Zadar.
– Ovakve odluke nikada nisu lagane, jer nogomet je od malih nogu moj život, ali jednostavno došlo je do određenog zasićenja što se tiče igranja i procijenio sam da je u ovom trenutku to najbolje rješenje. Želim više vremena posvetiti obitelji, za što do sada, zbog nogometnih obveza, nisam imao dovoljno vremena, ali sada će se to promijeniti.
– Odluku mi je sigurno olakšala i činjenica što ostajem u nogometu i posvetit ću se trenerskom poslu. Pohađam akademiju HNS-a, želim učiti i napredovati kao trener pa mogu reći da je i to jedan od razloga zašto sam odlučio prestati igrati. Sada ću se posvetiti edukaciji i radu u omladinskom pogonu u mom Posedarju – kaže Ivan.
Šimurina je u NK Zadru bio od 2004. godine, uz nekoliko prekida kada je odlazio u Raštane, austrijski GAK, Goricu, Istru i slovenski Koper. U tom razdoblju bilo je dosta teških trenutaka, ali i lijepih uspomena.
– Inače u životu pa tako i u sportskoj karijeri nastojim pamtiti samo ono lijepo, a ono loše zaboraviti. Najljepše uspomene su mi definitivno iz 2008. godine, kada smo osvojili 3. mjesto u Hrvatskoj u kadetskom uzrastu, što je najbolji omladinski plasman u povijesti kluba te iz 2012., kada smo u onoj čudesnoj utakmici na Maksimiru izbacili Dinamo iz kupa.
– To mi je vjerojatno najdražih 120 minuta koje sam ikada igrao. Jako mi je žao što te sezone nismo otišli dalje, jer smo imali odličnu momčad, a minute su nas dijelile od polufinala. Da nismo nesretno izgubili u četvrtfinalu u Koprivnici, siguran sam da smo mogli do finala pa tko zna, možda i po prvi put u povijesti donijeti Zadru Europu.
Iako po vokaciji stoper, Šimurina je nerijetko akcije završavao u protivničkom šesnaestercu pa je tako u dresu Zadra postigao i 8 golova. Posljednja dva ove sezone, kada je u završnim minutama susreta poentirao za pobjedu protiv Jadrana iz Ploča 2-1, odnosno remi protiv GOŠK-a 2-2.
– Uvijek sam volio otići prema naprijed i nastojao iskoristiti svoj napadački instinkt i osjećaj za skok. Najdraži gol mi je ipak iz prvoligaških dana, kada smo 2012. svladali Split na Stanovima 1-0, a ja sam zabio svoj seniorski prvijenac za najdraži klub.
Ljubav prema nogometu Ivan je naslijedio od oca Mije, koji je također jedno vrijeme igrao za NK Zadar.
– Bilo je to krajem 70-ih i početkom 80-ih godina prošlog stoljeća. Igrao je i onu legendarnu utakmicu protiv Ajaxa na Stanovima, koju svi stariji ljubitelji nogometa u Zadru jako dobro pamte. Nismo jedini otac i sin koji su igrali za Zadar, ali za mene je to velika čast.
Na kraju, Šimurina je htio istaknuti još nešto.
– Ponosan sam što sam nosio dres NK Zadra i ostavio tu određeni trag. U nekoliko utakmica sam bio i kapetan momčadi, što je zaista poseban osjećaj. Zadar će uvijek biti u mom srcu i nadam se da će nam se u budućnosti putevi ponovno sresti. Klubu želim sve najbolje i da se što prije vrati tamo gdje mu je mjesto, a svojim donedavnim suigračima mogu poručiti samo da ostave srce na terenu, pokažu što znaju i siguran sam da će uspjeti izboriti plasman u Drugu ligu.