Hrvatsko planinarsko društvo "Mosor" podsjeća kako je na današnji dan prije 60 godina prvi put ispenjan legendarni Mosoraški smjer u stijeni Anića kuka. Ispenjali su ga Boris Kulić i Boris Kambič i to kako legenda kaže "s užadi koju su materama ukrali sa sušila i s klinovima iz kućne radinosti".

Sve je počelo tako da su njih dvojica bili u radnoj skupini koja je podizala logor za 3. Slet planinara Hrvatske pod Štirovcem na Velebitu, pa su se preko Struga "zaletili" do Anića kuka kako bi tu pričekali instruktore iz AO Velebit i zajedno s njima popeli neki prvenstveni smjer u Anića kuku. Kako su stigli tri dana ranije pa im je naravno bilo dosadno, odlučili su sami pogledat taj potencijalni smjer iako su sa sobom imali samo 10 klinova i američko najlonsko uže iz II. svjetskog rata. I tako su bez detaljnijeg proučavanja, u gojzericama, u srijedu 17. srpnja 1957. g., za 6 sati popeli desni krak čuvenog Y, koji je dugi niz godina prije uzbuđivao duhove penjača, prvenstveno iz Zagreba. Time je otvoren središnji, najeksponiraniji dio SZ stijene Anića kuka. Bila je to potvrda nadarenosti Bačija (Kambič) i Malca (Kulić), kako su ih zvali, ali i rezultat kvalitetnog rada tadašnje generacije Mosorovih alpinista unutar alpinističkog pododsjeka koji godinu poslije dobiva dozvolu Komisije za alpinizam PSH-a za osnivanje Alpinističkog odsjeka u „Mosoru".

Dan prije su ispenjali i varijantu Brahmovog smjera, koja je nastala slučajno tako da nisu na vrijeme skrenuli u priječnicu orginalnog Brahmovog smjera, već su nastavili penjati u direktnom smjeru (V° i V+°), pa su pod dojmom teškoća u navedenoj varijanti, Mosoraški smjer ocijenili neralnom ocjenom IV°, dok se svi ponavljači smjera slažu s ocjenom V°.
„Od čovuljka po dobro razvedenoj stijeni četiri duljine oveće police (sa desne strane rebro, koje izlazi iz ploče). Dalje priječiti u lijevo preko 3 m visoke ploče u dobro razvedeni plitki žlijeb do stabla. Od njega jednu duljinu do police nadsvođene pločama i prevjesima. Koso gore priječiti u desno na rebro, te s njime dvije duljine do mjesta gdje se spaja s desnim krakom „Y"-a (rupa, dobro osig.!), Po ploči 5 m gore u samu pukotinu i njome jednu duljinu. Nastaviti i dalje po pukotini „Y"-a još četiri duljine do čovuljka".

Prvo su ponavljanje Mosoraškog smjera 2. 5. 1961. napravili Boris Kambič i Davor Ribarović, a ovaj je potonji 1. 12. 1968. odradio i prvi solo uspon Mosoraškim.