Ovaj se vikend u Ljubljani održao 21. tradicionalni maraton na kojemu je sudjelovalo preko 15000 trkača iz cijelog svijeta pa tako i velik broj naših Zadrana. Niz klubova iz Zadra je sudjelovalo na utrkama u Ljubljani ali je ipak najbrojnija bila Škola trčanja Zadar sa preko 50 trkača. Trčale su se tri utrke i to utrka na 10km, polumaraton (21, 097 m) i maraton (42, 195 m).
Škola trčanja Zadar je ostvarila nekoliko odličnih rezultata gledajući ukupnu utrku ali i nekoliko vrijednih osobnih dostignuća vrijednih respekta.
Pitali smo voditelja Škole trčanja Zadar Juru Šanga, zašto baš Ljubljana i kako to da toliko ljudi trči ovakve (za neke nedostižne) duljine?
“U Školi trčanja Zadar odlazimo na više utrka, ne samo Ljubljanu. Ovo je svojevrstan vid sportskog turizma gdje trkači iskoriste jednu utrku za druženje, posjet nekom gradu i naravno trčanje utrke tako da je ove godine bio red na Ljubljanu. Prošle godine smo u velikom broju posjetili Zagreb a dogodine možda odemo u Veneciju, Beč ili neku drugu destinaciju.
Polumaratoni predstavljaju velik izazov za naše rekreativne trkače. Ponajprije, nisu oni preko noći postali sposobni otrčati 20km već su u procesu treninga duže vrijeme, većina preko 6 mjeseci a poneki skoro dvije godine. Iako ove razdaljine predstavljaju “nemoguću misijiu” za ljude koje se ne bave trčanjem, našim trkačima su one jedan normalni sljed događaja i nikako nisu bauk. Na kraju krajeva, niti ne preporučamo ovakve utrke onima za koje smatramo da nisu spremni i da nemaju dovoljno iskustva. “
Čini nam se da je trčanje uzelo maha u svijetu ali i u Zadru?
“Čini se tako! U svijetu je već odavno normalno vidjeti na stotine ljudi da se rekreira trčanjem po parkovima i stazama a kod nas je to tek u povojima. Velike utrke poput Wings For Life World Run-a pa i našeg Zadar Night Run-a su doprinjeli popularizaciji trčanja a čini se da su i ljudi sve svjesniji koliko je važno vježbanje za održavanje zdravlja a to trčanje svakako jest. Trčanje dokazano ima pozitivan utjecaj na zdravstveni status organizma te na cijelokupno psihofizičko stanje tijela! “
Zašto utrke ako trkači nisu profesionalci?
“Ma ovakvi maratoni i jesu ponajviše za rekreativce. Samo je možda 10ak profesionalaca tu i većina to radi za svoj gušt. Utrke su veliki motiv za trkača, predstavljaju jedan cilj za kojeg se trkač sprema, koji ga motivira i radi kojeg još predanije pristupa rekreativnom trčanju. Moram naglasiti da u Školi trčanja Zadar ipak ima ljudi koji su izrazito brzi za rekreativne pojmove tako da je naš Dragan Jurjević otrčao vrijeme 1:23:58 te je uz Ivana Pikunića najbolje plasiran zadarski trkač na polumaratonu u Ljubljani. Svi koji trče znaju koliko je to brzo. Dakle, utrke izuzetno motiviraju pojedinca za napretkom. Pa sjetite se samo kako cijeli grad bruji u svibnju kako će pretrčati koji kilometar više na Wings for Life utrci nego u lanjskom izdanju… Ipak, moram naglasiti da u Školi trčanja ne smatramo da je brzina glavni cilj cijele priče. Zadovoljstvo trkača proizlazi iz činjenice da su svojim trudom ostvarili svoj cilj tako da bilo koji rezultat smatramo odličnim! “
Ljude često buni naziv Škola trčanja? Nekad sa podsmjehom komentiraju da netko ide u Školu trčanja… Što se to tamo “uči”?
“Primjetili smo da je to tako ali ne marimo za to. Naši trkači najbolje osjete što je to što Škola trčanja Zadar daje. Ne učimo mi nikoga hodati niti smatramo da ljudi bez nas neznaju trčati – naravno da znaju. Ono što ljudi sigurno nemogu znati je trenažni proces. Škola trčanja Zadar je vođena od strane iskusnih trenera koji za svakog novog trkača kroje trening koji je maksimalno individualiziran i prilagođen individualnim potrebama. Naši treninzi su raznovrsni i kreirani sa idejom da sa što manje utrošene energije i trošenja postignemo najbolje moguće rezultate i ovo je apsolutni ključ svega. Svatko može gomilati kilometre i trčati bez veze svakodnevno ali teško da će napredovati više od onog koji je vođen kvalitetnim, optimalnim programom. Škola trčanja Zadar pruža ljudima najkvalitetnije moguće informacije kako na što lakši način i bez posljedica za tijelo postići optimalni rezultat. “
Nekoliko vaših trkača se odvažilo i na puni maraton?
“Iako smatram da je maraton priča za sebe i zahtjeva veliko iskustvo, nekoliko naših trkača se posljednjih 3 do 5 mjeseci pripremalo za ovih iscrpnih 42 kilometra i u tome su svi uspjeli. Nemožete se ne diviti tim ljudima i to ne samo radi odrađene utrke – utrka je bila samo rezultat svega onog prije. Oni su na treninzima ponekad trčali preko 30km i tako iz tjedna u tjedan polako podizali svoje sposobnosti. Oni su prava inspiracija i motiv jer pokazuju da nema limita u ostvarivanju svog nauma. Zato i ovim putem velike čestitke Ivanu, Marjanu, Josipu i pogotovo Duški na ostvarenju ovog cilja. Netreba zaboraviti i velik broj naših trkača koji su po prvi put istrčali polumaraton. Sve su to dostignuća vrijedna divljenja.”
U Školu trčanja se može prijaviti svatko?
“Svakodnevno nam dolaze novi “kandidati” i svi su dobrodošli. Svakome kažemo da dadu šansu trčanju barem jedan mjesec u svom životu i ne kažemo to slučajno jer nakon prvih mjesec dana treninga teško da će se tako lako ostaviti ove predivne rekreativne aktivnosti.”
Pitali smo i trkače Škole trčanja Zadar da nam opišu svoje iskustvo iz Ljubljane:
Prije skoro dvije godine frend mi javlja gle, eno otvaraju školu trčanja. Idemo? Aj… da vidim i to čudo.. Pa je tako krenulo.. po Baninama, krugovi.. Ej… pa tko može istrčat 5 km taj je car.. Pola godine kasnije već prvi polumaraton a evo prije tri dana i prvi maraton… Ej.. Znaš li ti koliko je to.. 42 km.. Od Zadra do iza Pakoštana. Pa samo s autom ti triba vise od po ure.. Pripreme su počele ovo lito.. Treneri Tuta, Jure i Gobin..Treninzi 4 puta tjedno. Podizanje dužine iz treninga u trening.. Muke ježeve.. Koga naći da samnom odradi trening dužine od 15, 20, 30 km.. zadnji misec patnja… Ma što je ovo meni tribalo.. i onda evo.. Ljubljana 30.10.2016. 10:30 start. Žena me otpratila… našao se s ostalim luđacima i krenulo je … Ajde samo da to istrčim i da vrijeme bude ispod 4h… A možda bi moga i brže… možda bi mogao završiti i za 3h 30 min… Nakon 20 km odbacujem nereallni san od 3:30..ajde jos samo ovoliko.. 30 km .. počinje muka.. Bole noge.. Ajde Budalo izdrži … sam si se uvalia i sad peglaj… evo ga… prošao 40km …Još malo .. Pred sami cilj cirka 800 m grč u nozi.. stao malo promasirao nogu i rekao sebi .. nema ..trčiš do kraja idemo…Idemo i napokon kraj.. Istrčao sam ..Gotovo je .. 42.2 km je iza mene .. i uspio sam vrijeme 3:58:48.. Yes!! NE želim vše čuti za maraton … a onda nakon 5 min.. a mogli bi dogodine na Venice Marathon .. O bože .. stvrno nisam normalan.. (JM)
Trcim gotovo dvije godine u STZ i od svih dosad istrcanih utrka, Ljubljanski polumaraton ce mi ostati u najboljem sjecanju. Predivan grad, vrijeme, staza koja ide samim centrom, organizacija na zavidnom nivou i ljudi koji bodre na svakom koraku samo su neki od razloga za to. Medalja za istrcanu utrku samo je zaokruzila cijelu pricu i dala smisao svim treninzima i ulozenom trudu. Sigurna sam da bi sve ovo bilo puno teze (da ne kazem neostvarivo) da nije bilo podrske trenera i ljudi koji su u svemu ovome samnom i s kojima je svaki istrcani kilometar laksi. (AM)