IBF-ova prvakinja u velteru Ivana Habazin u pratnji trenera Vlade Božića danas se bori za ujedinjenje svjetskih naslova. Hrvatska boksačica će u Kopenhagenu boksati protiv WBA, WBC i WBO prvakinje, neporažene Norvežanke Cecilije Braekhus (25-0). U svijetu boksa ovaj meć se naziva povijesnim, a dio te povijesti ispisan je i u Zadru.
Početkom lipnja nazvao me je Vlado Božić, i zamolio da mu pomognem u nekim fazama priprema Ivane Habazin povodom njenog meča za svjetsku titulu. Bez razmišljanja sam se odazvao i krenuo u akciju s Antonijom Pavić i 14-godišnjim mlađim kadetom Darkom Lalićem. Njihov sam osobni trener, a naravno da oni inače nastupaju za BK Zadar, čiji sam ja član još od davne 1980. godine, prvo kao natjecatelj, a posljednjih devet godina kao pomoćni trener glavnom treneru i predsjedniku kluba, legendarnom Draganu Vidaiću, kazao nam je Davor Dujić.
Na koji ste im način pomogli?
– Ivani Habazin i Vladi Božiću uskočili smo u četiri navrata od početka priprema do pred sam kraj po par dana. Prvi zajednički trening nas petero bio je lagani aerobno-regeneracijski na Velebitu, Paklenici, trčanjem do Borisovog doma i natrag. U drugom navratu Antonija, Darko i ja došli smo kod Ivane i Vlade u Gorski kotar i odradili sparinge. Treći puta su Ivana i Vlado došli kod mene doma, a trenirali smo u prostorijama BK Zadar sparinge i boksačke elemente, ali smo odradili i trčanje u šumi u Kožinu. Posljednji susret dogodio se u Zagrebu u klubu Vlade Božića. Za moju Antoniju bio je i najteži jer je prvi puta u svojoj 16-mjesečnoj karijeri bila u nokdaunu, bilo da je riječ o meču ili dosadašnjim mnogobrojnim sparinzima. Unatoč tome što je prvi puta osjetila pravu snagu Ivane Habazin, Antonija je odradila hrabro sve četiri runde. Ona ima ono nešto što nemaju mnogi muškarci. Ivana i Vlado su bili prezauzeti oko priprema ua meč i mene su zamolili da se u njihovo ime zahvalim Draganu Vidaiću za povremeno korištenje prostorija BK Zadar, što ja ovom prilikom i činim: Hvala Dragane.
Zašto baš Zadar, zašto baš vi?
Moji kontakti i druženja s Vladom Božićem datiraju od meča njegovog brata Stjepana koji je 2. prosinca 2005. godine u Jazinama postao svjetski prvak u srednjoj kategoriji. Bio je tada bolji od Vasqueza. Bio sam promotor tog meča i uz pomoć prijatelja Bore Poštara, Bute, Karla, Gavre, vođa Tornada, kao i cijele navijačke skupine, ali i svih Zadrana, napravili smo spektakl kao na najvećim utakmicama naših zadarskih košarkaša.Ivanina protivnica Cecilije Braekhus je po težini, visini i dužini ruku dosta slična mojoj Antoniji pa me je Božić najviše zbog toga molio da mu uskočimo u pomoć. Darko Lalić, moj mlađi kadet u ovoj je prilici sudjelovao u manjem obimu, ali sam prezadovoljan s njim. Njegovo vrijeme dolazi po malo. Ivana i Vlado su nam osobno zahvalili. Kažu kako smo im puno pomogli. Za nas troje ovo je sudjelovanje bilo prvenstveno izuzetna čast i zadovoljstvo, ali i velika korist, naročito za Antoniju. Niti malo ne sumnjam u Vladine trenerske niti Ivanine boksačke kvalitete. Uložili su puno truda u ovaj povijesni meč. Antonija, Darko i ja im od srca želimo uspjeh. Našim željama se pridružuje Dragan Vidajić, BK Zadar, kao i cijela boksačka, sportska i ina nacija.
Upoznajte nas malo s Antonijom.
Antonija Pavić boksom se bavi tek 16 mjeseci, a već se može pohvaliti kako je na dan obljetnice Oluje u Polači pobijedila prvakinju Srbije Dušicu Vujanić prekidom u drugoj rundi. Antonija je svojevrsno čudo, poručio je Dujić koji nije krio oduševljenje boksačkim i ljudskim kvalitetama svoje boksačice.
Kako vi osobno doživljavate ovaj meč?
Godine 1971. imao sam šest godina i od tada pamtim i pratim Mišu Kovača i boks. Te je godine bio povijesni meč Ali-Frazier, a Mišo Kovač je otpjevao Proplakat će zora. Od 1980. godine me moj prvi i za mene jedini pravi trener Jere Perić uveo u boks, a ovo sada što će se dogoditi u subotu 13. rujna već danima osjećam da će biti ispunjeno tremom, uzbuđenjem, strepnjom i nadanjem u pobjedu. Zbog toga što sam sudjelovao u pripremama na neki način se osjećam kako dio tima. Ivana i Vlado sretno!