U današnjoj emisiji „Stvoreni za Nebo” poslušali smo prigodne riječi pokojnog profesora Ivančića o tome kako savladati poteškoće u životu.
Naš život možemo zamisliti kao jedno putovanje. Jedan dio puta je asfaltiran, drugi možda nije i ima tko zna kakve rupe. Treći dio puta je možda uzak i jadan, dok četvrti možda ima tunel. Peti nije dovoljno osvijetljen pa nas hvata strah. Takav je i naš život i ako ne znamo na to računati, život nas može satrti. Ako prigovaramo možemo se raspasti od muke, postat ćemo ogorčeni zbog takvog života što uzrokuje patnju. Kao što ima trenutaka kad se vozimo po lijepom putu, tako ima i trenutaka kada se vozimo po lošem putu. Treba znati voziti, ne može se voziti isto po čistom asfaltu kao i po rupama na cesti. Naš život je stalno putovanje, ne možemo niti jedne sekunde stati na neko mjesto parkirati ili odmoriti. Ide se neumorno i nemilosrdno. No, neće sve stalno biti negativno. Važno je u životu neprestano gledati da ništa ne ostaje kakvo je. Ono što nas danas tišti neće i sutra. Važno je na putovanju imati nadu da će doći bolji dio puta, kao i gledati u cilj jer, ako gledaš u cestu jako je opasno. Npr. kad vozimo biciklu moramo gledati barem dvadeset metara ispred sebe, jer ako gledamo cestu, možemo pasti, krivo skrenuti. Ako ideš životom i ne gledaš cilj života, ne sjetiš se da si dijete Božje te da već doživljavaš Nebo.
Nadalje, važno je znati govoriti u životu „bit će bolje”, tako se prevladavaju i najteže kušnje. Na zemlji nema velikih radosti i zadovoljstva. Sreća je u Nebu, zagledanost u Isusa Krista, dopuštanje Ocu Nebeskom da nas priljubi uz sebe, da nas Duh Sveti zaista zagrli i pouči, ohrabri i izliječi. Mi smo na putovanju gdje nas prate sveci, anđeli i naši pokojnici. Hoćemo li biti hrabri i polako i sigurno proći teški dio puta? Moguće je jedino ako gledamo u cilj, nije put naš život nego cilj kamo idemo, nada da ćemo tamo stići. Što su veći problemi možemo se nasmijati i reći „moj auto to može”. Na zemlji smo da se vidi jesmo li dostojni onoga što nam je pripravljeno u Nebu te, što više možemo izdržati, za nas je sigurnije.
Naš život je putovanje, Put je Isus Krist, jedino što nam daje zdravlje, mir i sreću i snagu je gledanje u cilj, a cilj je Otac, Sin i Duh Sveti, to je naše Nebo. Trebamo si dopustiti gledati kako Otac širi ruke kao i kad se izgubljen sin vraćao, kako Isus jedva čeka s ponosom što smo hrabro putovali, te kako Duh Sveti dolazi da nas ohrabri da nam da snagu. Vidjet ćemo kako se može izdržati. Potrebni smo ohrabljivati jedni druge na gorkom putu života.
Želim vam ugodnu i blagoslovljenu nedjelju. Pax et bonum.