Jedna serija poštanskih maraka Vatikana iz 1956. godine posvećena obilježavanju 700. obljetnice Danteova rođenja podsjetila me na jednu zanimljivu priču. Brojne su definicije umjetnosti. Tolstoj je jednom rekao: “Umjetnost je ono što pomaže drugim ljudima da iskuse i dožive ono što smo i sami doživjeli u prošlosti”, dok je za rimskog filozofa Seneku “sva umjetnost samo imitacija prirode.” A što je o umjetnosti i prirodi mislio slavni talijanski renesansni pjesnik Dante Alighieri (1265 – 1321) koji se proslavio svojim besmrtnim djelom “Božanstvena komedija” (“La Divina Commedia”), pokazuje i ova pomalo šaljiva priča.
Dante se prepirao sa svojim prijateljem o tome je li moćnija umjetnost ili priroda. Dante je tvrdio da je umjetnost moćnija od prirode; prijatelj mu protivno. Dante se pozove na svoju uvježbanu mačku, koju je on naučio da mu među šapama drži svijeću pri čitanju, i doista je mačka znala divno obavljati taj posao. Prijatelj pristane na pokušaj, ali prije potajno donese dva živa miša u kutijici, i čim je mačka goruću svijeću namjestila, on otvori kutiju, a miševi se razbježe po sobi. Mačka se obazre, bezobzirno baci svoju svijeću i, slijedeći svoj prirodni nagon, stane progoniti svoje žrtve. Tako je Dante izgubio okladu i morao priznati da je priroda moćnija od umjetnosti. Čini se da je ugledni Seneka, rimski filozof, pisac i savjetnik cara Nerona, bio u pravu kad je o umjetnosti i prirodi rekao ono što je rekao.
Na ovoj lijepo dizajniranoj spomen – omotnici iz 1965. godine posvećenoj obilježavanju 700. obljetnice Danteova rođenja, prva marka u nizu prikazuje Dantea s Rafaelove freske u Apostolskoj palači u Vatikanu, dok se ostale tri temelje na ilustracijama talijanskog slikara Botticellija; prva prikazuje Danteov susret s leopardom, lavom i vukom na ulazu u Pakao, druga Dantea i Virgilija podno brda na ulazu u Čistilište, a treća Dantea i Beatrice u Raju