Č. M. Anastazija Čizmin ponovno je izabrana za opaticu ženskog benediktinskog samostana sv. Marije u Zadru za sedmi mandat, tijekom samostanskog kapitula te zajednice održanog u utorak, 7. srpnja u kapitularnoj dvorani samostana sv. Marije u Zadru koji se naziva “hrvatski Montecassino”.
Izborima za opaticu predsjedao je mons. Josip Lenkić, generalni vikar Zadarske nadbiskupije, delegat zadarskog nadbiskupa Želimira Puljića. Opatica Čizmin izrazila je da prihvaća ponovni izbor na službu opatice pred mons. Lenkićem te u nazočnosti o. Joze Milanovića, OSB, asistenta Federacije benediktinskih koludrica u Hrvatskoj Bl. Alojzija Stepinca i benediktinki samostana sv. Marije.
Zadarske benediktnke jednoglasno su izabrale č. m. Anastaziju za opaticu u njenom sedmom mandatu. Čizmin obavlja službu opatice samostana sv. Marije 36 godina, a prvi put opaticom je postala u svojoj 36. godini života. Gotovo četiri desetljeća obavljanja te službe čini je najdugovječnijom opaticom samostana sv. Marije u njegovoj tisućljetnoj povijesti.
– Zahvaljujem zajednici benediktinki sv. Marije čije su me koludrice jednoglasno izabrale za ponovnu opaticu našega samostana sv. Marije u Zadru. Time su mi sestre izrazile veliko povjerenje. Vjerujem da će nam zajedno Gospodin dati milost nositi terete našeg života. Molim neka mi pomognu nositi odgovornost te službe kako su mi koludrice i dosada pomagale u upravljanju našim duhovnim i materijalnim dobrima i u svemu što nam je povjereno u izgradnji našeg monaškog svjedočanstva, na dobro Crkve, Zadarske nadbiskupije, hrvatskog naroda i naše domovine za čije potrebe također molimo. Želja mi je da budemo i dalje jednodušni i jednoglasni u zajedničkom hodu prema Vječnosti, kako su koludrice bile jednodušne i u odluci moga ponovnog izbora za opaticu, rekla je č. m. Anastazija.
Poželjela je da koludrice i dalje svojim predanjem i radom daruju Crkvi i narod, živeći geslo “Moli i radi”.
Č. M. Anastazija rođena je kao šesto dijete u obitelji Čizmin u župi sv. Eufemije u Sutomišćici na otoku Ugljanu. Odmalena je željela biti koludricom, što je kao djevojka hrabro i odvažno i ostvarila.
Zajednica benediktinki sv. Marije u Zadru najstarija je redovnička zajednica u Hrvatskoj čiji samostan sv. Marije kontinuirano živi od 10. st. Među benediktinkama svijeta, druga su po starini najdugovječnija opstala monaška zajednica u svijetu, nakon jedne francuske benediktinske zajednice.
U osnivanju samostana sv. Marije značajnu ulogu imao je nekadašnji muški benediktinski samostan sv. Krševana koji je osam stoljeća djelovao u Zadru. Taj je muški samostan podignut 986. g. pokraj crkve Sv. Krševana u Zadru na nalog gradskog priora Madija čija je unuka bila Čika, osnivačica samostana sv. Marije i njegova prva opatica. U njemu je bio veliki skriptorij gdje su ispisane brojne molitve na pergameni i knjige i prije Gutenbergovog izuma tiska. Tu je tiskan i Čikin časoslov na latinskom jeziku. Opat Petar iz Samostana sv. Krševana darovao je Čiki crkvicu Sv. Marije te je ona na tom mjestu podigla samostan koji se spominje od 906. g. Krešimir, kralj Hrvatske i Dalmacije dao je 1066. g. kraljevsku slobodu i posjede Samostanu sv. Marije kojeg je osnovala njegova sestra Čika.
Majku Čiku kao opaticu naslijedila je kćer Vekenega koja je dobila potvrdu kraljevske slobode od Kolomana te je u njeno vrijeme izgrađen zvonik i kapitul samostana u kojem se nalazi grob Vekenege. Još uvijek je sačuvan Evanđelistar kojega je Vekenega naručila kod svetokrševanskih monaha. Samostan sv. Marije bio je odredište gdje su dom uslijed progona kroz povijest bile našle i benediktinke sv. Marcele iz Nina, sv. Tome iz Biograda, sv. Dimitrija i sv. Katarine i klarise iz sv. Nikole u Zadru.
Koludrice su uvijek odolijevale teškoćama u bremenitoj povijesti te je u jednom trenutku bila samo jedna redovnica u Samostanu sv. Marije. Za vrijeme Drugog svjetskog rata samostan je bio potpuno razrušen pa su do 27. rujna 1970. živjele u sjemeništu Zmajević.