Zadranin koji je 1991. godine u Splitu, kao policajac slučajno ubio prijatelja neoprezno rukujući oružjem, morat će Republici Hrvatskoj isplatiti preko milijun kuna odštete, zbog iznosa kojega je kasnije od države utužila pokojnikova obitelj.
Događaj se odigrao 15. listopada 1991. u Splitu, kada je život izgubio N. M. Zadranin je, rukujući pištoljem koji mu je prethodno dao ubijeni kolega, istoga usmrtio i to tako da je povukao navlaku pištolja prema natrag, time ubacio metak iz spremnika u cijev, pa shvativši da se u cijevi nalazi metak, isti izbacio, ali je nakon toga ponovno povukao navlaku prema natrag i ubacio u cijev, te olako držeći da je pištolj prazan, ne provjerivši prethodno ima li u pištolju ima još metaka, usmjerio ga prema N. M. Držeći da se ništa neće dogoditi povukao je okidač pištolja koji je opalio, pri čemu je metak pogodio oštećenika, a koji je uslijed ozljeda preminuo.
Zadranin je zbog počinjenja ovog djela pravomoćno osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci, uz primjenu uvjetne osude s rokom kušnje od 2 godine. Kako je bio djelatnik Ministarstva unutarnjih poslova u vrijeme počinjenja kaznenog djela, a djelo je počinio u službi, roditelji pokojnika pokrenuli su parnične postupke protiv Republike Hrvatske radi naknade štete, koji su pravomoćno okončani u njihovu korist.
– U vrijeme počinjenja štetnog događaja tuženik je bio pripadnik redarstvenih snaga, dakle osoba osposobljena za pravilno rukovanje vatrenim oružjem. Prema tome, sasvim je jasno da je on prilikom uporabe oružja na način kako je to prethodno opisano, morao znati da time ugrožava život osobe prema kojoj je usmjerio pištolj. On je morao biti svjestan činjenice da se vatreno oružje bez obzira bilo ono prazno, puno, zakočeno ili slično, ne smije usmjeravati prema drugoj osobi zbog velike opasnosti koja iz te opasne stvari „vreba”, stajalo je u podnesenoj tužbi.
Tuženi Zadranin prigovorio je jer je država propustila obučiti svoje djelatnike da na siguran način rukuju sredstvima za rad, u ovom slučaju pištoljem češke proizvodnje ČZ M 75 kalibra 9 mm. Rekao je da je završio srednju školu za unutrašnje poslove u razdoblju od 1985. do 1989., da je imao predmet za rukovanje sa službenim pištoljem – nastava gađanja, ali radili su s pištoljima kalibra 7,65 i 7,62. Štetni događaj u kojem je smrtno nastradao njegov prijatelj se dogodio s pištoljem tzv. “češka zbrojevka 9mm”, a radilo se o pištolju N. M.-a koji je u to vrijeme bio u specijalnoj policiji, zadužio taj pištolj, te da je razlika velika u odnosu na pištolj s kojim se zbio štetni događaj i za koje je on obučavan.
Na pištoljima na kojima su se obučavali u školi treba ih repetirati da bi opalili, a na ovom s kojim se zbio štetni događaj, ne treba ga repetirati već se samo povuče okidač. Kritične prigode bili su kod kolege u sobi, došao je kasnije ubijeni prijatelj i rekao mu: “Cima ajde opali, kad pucaju Srbi, možemo i mi”. On je opalio i dogodilo se što se dogodilo. Bio je pripadnik Domovinskog rata kao pripadnik prometne policije, imao je u zaduženju pištolj CZ 7,65 na kojem je obučavan.
Sutkinja Jadranka Nižić Peroš prihvatila je argumente tužitelja te na ime naknade i sudskih troškova ubojici dosudila plaćanje od oko milijun kuna odštete.
– Od tuženika je bilo za očekivati da će isti kao pripadnik redarstvenih snaga, koji u zaduženju već ima pištolj, upotrijebiti povećanu pažnju te da neće uzeti pištolj od prijatelja, kojim ne zna rukovati, staviti metak u cijev, izbaciti metak, zatim ponovno potegnuti navlaku zatvarača unatrag, uperiti cijev pištolja prema glavi N. M. te s udaljenosti od oko dva metra potisnuti okidač, olako držeći da se to neće dogoditi. Stoga je mišljenje ovoga suda da je isti postupao s krajnjom nepažnjom.